Stavio si naša bezakonja pred Sebe, naše tajne na svjetlost Svoga Lica.
Stavio si naša bezakonja pred Sebe, naše tajne na svjetlost Svoga Lica.
Jer svi naši dani nestadoše u Tvome Gnjevu, skončasmo svoje godine poput uzdaha.
Dani naših godina iznose sedamdeset godina, a ako smo u snazi, osamdeset godina; a njihov je ponos muka i nevolja, jer brzo prođe i mi odletimo.
Tko poznaje snagu Tvoga Gnjeva i Srdžbu Tvoju razmjerno strahu pred Tobom?
Nauči nas tako brojiti naše dane, da zadobijemo srce mudrosti.
Dani naših godina iznose sedamdeset godina, a ako smo u snazi, osamdeset godina; a njihov je ponos muka i nevolja, jer brzo prođe i mi odletimo.
Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijećemo.
יְמֵֽי שְׁנוֹתֵינוּ בָהֶם שִׁבְעִים שָׁנָה וְאִם בִּגְבוּרֹת שְׁמוֹנִים שָׁנָה וְרָהְבָּם עָמָל וָאָוֶן כִּי גָז חִישׁ וַנָּעֻֽפָה
ye.mei- she.no.Tei./nu va./Hem shiv.'Im sha.Nah ve./'Im bi/g.vu.Rot she.Mo.Nim sha.Nah Ve./ra.he.bo/m 'a.Mal va./'A.ven ki- gaz Chish va./na.'U.fa/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dani naših godina u njima sedamdeset godina i ako u snazi osamdeset godina i njihov ponos muka i nevolja jer prolazi brzo i mi odlijećemo."
1. Dani naših godina Izvornik: יְמֵֽי שְׁנוֹתֵינוּ [yemei shenoteinu] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) imenica 'dani' i 'godine' s pronominalnim sufiksom za prvo lice množine ('naše'). Konstrukt povezuje dvije imenice u bliski posjedovni odnos. Značenje: Izražava biblijsko poimanje ljudskog života ne samo kao apstraktnog trajanja, već kao konkretnog, izbrojivog niza dana i godina koji tvore nečiji ograničeni životni vijek.
2. u snazi Izvornik: בִּגְבוּרֹת [bigvurot] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/sa) spojen s imenicom 'gevurah' (snaga, junaštvo) u ženskom rodu množine. Množina u hebrejskom ovdje pojačava apstraktno svojstvo i označava iznimnu snagu ili višekratne manifestacije vitalnosti. Značenje: Odnosi se na iznimno zdravlje i fizičku konstituciju koji nekome omogućuju da doživi duboku starost od osamdeset godina, što se smatralo znakom izuzetne izdržljivosti.
3. i njihov ponos Izvornik: וְרָהְבָּם [verohbam] Gramatika: Veznik 've' (i) uz imenicu 'rohav' (koja se pojavljuje samo ovdje u Starom zavjetu, hapax legomenon) s pronominalnim sufiksom za treće lice množine. Obično se prevodi kao ponos, hvalisanje ili raspon. Značenje: Ističe ironiju ljudskog postojanja: ono čime se ljudi najviše ponose u dugom životu, sama dugovječnost i njezina dostignuća, u svojoj suštini donose samo opterećenje.
4. muka i nevolja Izvornik: עָמָל וָאָוֶן ['amal va'aven] Gramatika: Dvije imenice vezane veznikom 've' (i). 'Amal primarno označava teški fizički ili mentalni rad koji iscrpljuje, dok 'aven često nosi konotaciju ništavnosti, nepravde ili boli. Značenje: Ovaj jezični par (hendijadis) sažima pesimističan pogled na egzistenciju palog čovječanstva. Čak i produženi životni vijek suštinski je obilježen patnjom, trudom koji umara i konačnom ispraznošću bez Boga.
5. i mi odlijećemo Izvornik: וַנָּעֻֽפָה [vanna'ufah] Gramatika: Glagol 'uf (letjeti) u imperfektu prvog lica množine (qal), s 'waw konsekutivnim' koji radnju nadovezuje na prethodnu. Dodano paragogičko 'he' na kraju može naglašavati smjer, odlučnost ili iznenadnost radnje. Značenje: Ovo je snažna poetska metafora prolaznosti i krhkosti ljudskog života. Smrt se prikazuje kao ptica koja iznenada odleti, naglašavajući konačnost i neuhvatljivu brzinu nestanka s ovog svijeta.
Ovaj poznati stih iz Psalma 90 (koji tradicija pripisuje Mojsiju) predstavlja duboko teološko i filozofsko razmišljanje o ljudskoj smrtnosti, prolaznosti vremena i krhkosti postojanja. Psalam realistično ocrtava biološku ograničenost ljudskog vijeka na sedamdeset, ili u najboljem slučaju osamdeset godina, oštro suprotstavljajući tu prolaznost Božjoj vječnosti koja je opisana u prethodnim stihovima.
Glavna poruka teksta nije puki pesimizam, već poziv na poniznost pred Stvoriteljem i mudrost (što kulminira molitvom u 12. stihu: 'Nauči nas dane naše brojiti, da stekenmo srce mudro'). Spoznaja da su čak i najslavnije godine života prožete mukom ('amal) i nevoljom ('aven) te da nestaju u trenu poput ptice u letu, služi kao podsjetnik čovjeku da ne polaže svoju konačnu nadu u vlastita zemaljska dostignuća, već da traži sigurnost isključivo u vječnom Bogu.