Početna ›

Psalam 81,1 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kličite Bogu, našoj Snazi, uzvikujte Bogu Jakovljevu!

Započnite pjesmu i udarite u bubanj, u milozvučnu liru s harfom.

Zatrubite u rog o mlađaku, o uštapu, za dan naše svetkovine.

Biblija

Kličite Bogu, našoj Snazi, uzvikujte Bogu Jakovljevu!

Daničić-Karadžić

Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.

Original

הַרְנִינוּ לֵאלֹהִים עוּזֵּנוּ הָרִיעוּ לֵאלֹהֵי יַעֲקֹֽב

Izgovor

Har.ni.nu le./lo.Him 'u.Ze./nu ha.Ri.'u le./lo.Hei ya.'a.Ko

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kličite Bogu snazi našoj uzvikujte Bogu Jakovljevu"

Analiza

1. Kličite Izvornik: הַרְנִינוּ [harninu] Gramatika: Glagol u hifil imperativu, drugo lice množine muškog roda. Osnovni korijen je רָנַן (ranan) koji označava radosno klicanje ili pjevanje. Značenje: Ovaj oblik izražava snažan i javan poziv na zajedničko slavljenje Boga. Često podrazumijeva radosno i glasno pjevanje, koje uključuje cijelu zajednicu vjernika.

2. snazi našoj Izvornik: עוּזֵּנוּ [uzenu] Gramatika: Imenica עוֹז (oz) u značenju 'snaga' ili 'moć', u jednini sa sufiksom prvog lica množine (naša). Značenje: Bog se ne shvaća samo kao apstraktni stvoritelj, već kao osobni i kolektivni izvor moći, zaštite i sigurnosti za svoj narod. Prepoznavanje Boga kao vlastite snage temelj je biblijske vjere u svim okolnostima.

3. uzvikujte Izvornik: הָרִיעוּ [hari'u] Gramatika: Glagol u hifil imperativu, drugo lice množine muškog roda, od korijena רוּעַ (rua'). Riječ označava glasan poklik, dizanje vike ili puštanje zvuka trube. Značenje: Ova riječ se inače često koristi u vojnom (bojni poklik) ili kraljevskom (aklamacija kralju) kontekstu. Ovdje se koristi kako bi se pozvalo na pobjedonosno slavljenje Boga kao vrhovnog suverena.

4. Bogu Jakovljevu Izvornik: לֵאלֹהֵי יַעֲקֹֽב [lelohei ya'akov] Gramatika: Prijedlog ל (le) za oznaku smjera ili dativa ('Bogu') spojen s imenicom u konstruktnom stanju ('elohei', Bog od) te uz vlastito ime Jakov. Značenje: Izraz naglašava kontinuitet Saveza između Boga i Njegovog naroda. Bog kojem se vjernici obraćaju isti je onaj koji je vodio, štitio i sklopio savez s praocem Jakovom, podsjećajući zajednicu na njihovo utemeljenje. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Neka Bog štiti / onaj koji hvata za petu / potiskivač. Tvorba: Lingvistički se smatra da potječe od amoritskog teoforskog imena Ya'qub-El, što znači 'neka [Bog] štiti'. Također je usko povezano s hebrejskim korijenom עָקֵב (aqev) koji znači 'peta'. Tekst objašnjava: Prema Postanku 25:26, Jakov je dobio ime jer se pri rođenju držao za petu svoga brata blizanca Ezava. Kasnije (Post 27:36) sam Ezav tumači ime poigravajući se korijenom 'aqav (varati, potisnuti) govoreći da ga je Jakov već dva puta 'potisnuo'. Promjena imena: Jakovu je ime promijenjeno u Izrael (hebr. Yisra'el, Postanak 32:28) nakon noćnog hrvanja, što znači 'Bori se s Bogom' ili 'Bog se bori'. Ova promjena označava ključan prijelaz od osobe koja se bori ljudskim lukavstvom do patrijarha koji se pouzdaje u Božju snagu i koji osniva naciju.

Zaključak

Ovaj stih (koji otvara 81. psalam u hebrejskoj numeraciji) predstavlja snažan liturgijski poziv na štovanje, vjerojatno izvođen tijekom velikih hodočasničkih blagdana poput Sjenica ili Pashe. Tekst poziva okupljenu zajednicu da svoj odnos s Bogom izrazi glasno i entuzijastično, oslanjajući se na vokabular koji asocira na pobjedničke i kraljevske ovacije.

Posebna je ljepota stiha u tome što uravnotežuje osobno i povijesno iskustvo Boga. Nazivajući ga 'našom snagom', zajednica slavi Njegovu trenutačnu i živu prisutnost koja pruža zaštitu i utočište. S druge strane, zazivajući Ga kao 'Boga Jakovljeva', vjernici se sidre u povijesnom Savezu i sjećanju na Božju vjernost patrijarsima. Slavljenje ovdje nije tek prolazna emocija, već svjestan čin podsjećanja na vlastiti identitet i trajnu Božju naklonost u povijesti spasenja.