K Tebi, Jahve, vičem; Stijeno moja, ne ogluši se na mene, da ne bi zašutio preda mnom i ja postao sličan onima koji silaze u jamu.
K Tebi, Jahve, vičem; Stijeno moja, ne ogluši se na mene, da ne bi zašutio preda mnom i ja postao sličan onima koji silaze u jamu.
Čuj glas mojih molbi dok vapijem k Tebi, dok uzdižem svoje ruke prema Tvojem svetom Svetištu.
Ne odvuci me s opakima ni s onima koji čine bezakonje, koji sa svojim bližnjima govore o miru, a u srcu im je zlo.
K Tebi, Jahve, vičem; Stijeno moja, ne ogluši se na mene, da ne bi zašutio preda mnom i ja postao sličan onima koji silaze u jamu.
K tebi, Gospode, vičem; grade moj, nemoj mi mučati, da ne bih, ako uzmučiš, bio kao oni koji odlaze u grob.
אֵלֶיךָ יְהוָה אֶקְרָא צוּרִי אַֽל תֶּחֱרַשׁ מִמֶּנִּי פֶּן תֶּֽחֱשֶׁה מִמֶּנִּי וְנִמְשַׁלְתִּי עִם יוֹרְדֵי בֽוֹר
'e.Lei./kha Yah.weh 'ek.Ra' tzu.R/i 'al- te.che.Rash mi.Me./ni pen- te.che.Sheh mi.Me./ni ve./nim.Shal.ti 'im- Yor.dei Vor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"K tebi, Jahve, vičem, stijeno moja, ne ogluši se od mene, da ne bi zašutio od mene, i ja postao sličan s onima koji silaze u jamu."
1. k tebi Izvornik: אֵלֶיךָ ['e.Lei./kha] Gramatika: Prijedlog אֶל ('el) sa sufiksom za drugo lice jednine muškog roda. U hebrejskom jeziku stoji na samom početku rečenice zbog naglašavanja. Značenje: Pozicioniranje na početku stiha snažno naglašava isključivu usmjerenost Psalmistove molitve. Bog je jedina adresa i jedini izvor nade u njegovoj nevolji.
2. stijeno moja Izvornik: צוּרִי [tzu.R/i] Gramatika: Imenica צוּר (tzur) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. U rečenici ima ulogu vokativa koji izražava prisnost. Značenje: Metafora stijene označava trajnu Božju snagu, stabilnost i zaštitu. To je zaziv pouzdanja usred nestabilnih i pogibeljnih životnih okolnosti.
3. ne ogluši se Izvornik: אַֽל תֶּחֱרַשׁ ['al- te.che.Rash] Gramatika: Negativna čestica אַל ('al) za izražavanje molbe ili zabrane uz Qal imperfekt drugog lica jednine od korijena חָרַשׁ (charash). Značenje: Glagol nosi konotaciju namjernog ignoriranja ili okretanja lica (gluhonijemosti) prema nečijoj potrebi. Molitelj se prestravljuje pred mišlju da bi ga Bog mogao namjerno ignorirati.
4. da ne bi zašutio Izvornik: פֶּן תֶּֽחֱשֶׁה [pen- te.che.Sheh] Gramatika: Veznik פֶּן (pen - da ne bi) popraćen Qal imperfektom drugog lica jednine od glagola חָשָׁה (chashah - šutjeti, mirovati). Značenje: Božja šutnja (nedostatak Njegove objave ili spasenja) doživljava se kao najteža kazna. U biblijskom svjetonazoru, ako Bog šuti, život gubi svako uporište i prelazi u smrtnu propast.
5. i ja postao sličan Izvornik: וְנִמְשַׁלְתִּי [ve./nim.Shal.ti] Gramatika: Niphal (pasivno-refleksivno stablo) perfekt prvog lica jednine od korijena מָשַׁל (mashal - usporediti, biti sličan), uz 'waw-konsekutivni' koji perfekta pretvara u buduću posljedicu. Značenje: Otkriva egzistencijalnu dramu molitelja: bez Božjeg djelatnog odgovora, on se automatski pretvara u biće koje je potpuno izjednačeno sa smrću i zaboravom.
6. s onima koji silaze u jamu Izvornik: עִם יוֹרְדֵי בֽוֹר ['im- Yor.dei Vor] Gramatika: Prijedlog עִם ('im - s) uz aktivni particip u množini od glagola יָרַד (yarad - silaziti), koji je u statusu constructus (genskom nizu) s imenicom בּוֹר (bor - jama, cisterna). Značenje: Jama ('bor') je slikoviti sinonim za Šeol, mračno carstvo mrtvih. Ova fraza predstavlja potpunu odvojenost od Boga i konačnu propast koju Psalmist silno želi izbjeći. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Najsvetije Božje ime u hebrejskoj Bibliji izvodi se iz arhaičnog semitskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), što znači 'biti' ili 'postati', formiranog kao nesvršeni glagol trećeg lica. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam tekst objavljuje ovo ime kroz Božju izjavu 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), povezujući ga isključivo s Božjom vječnom egzistencijom i nepromjenjivom prisutnošću.
Ovaj stih (Psalam 28,1) donosi intenzivan, očajnički vapaj vjernika u trenucima smrtne prijetnje, ali njegov najdublji strah nije okolina ni stvarna opasnost, nego zastrašujuća pomisao na Božju šutnju. Njegovo naglašavanje izravnog obraćanja Bogu ('k tebi') te nazivanje Boga 'Stijenom' ocrtavaju čvrsto, premda ugroženo povjerenje.
Stih savršeno uokviruje biblijsku teologiju dijaloga s Božanstvom: čovjekov život doslovno ovisi o Božjoj riječi i reakciji. Ako Bog zašuti i oglasi se gluhoćom (ignoriranjem molitve), ljudska sudbina momentalno gubi na težini te se poistovjećuje sa sudbinom mrtvih u podzemlju (Šeolu). Za Psalmista ne postoji srednji put – ili će osjetiti živu prisutnost Boga svoga spasenja, ili je osuđen na prah i zaborav.