Bože, Ti si Bog moj, usrdno Te tražim; za Tobom žeđa duša moja, za Tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj i iscrpljenoj, bez vode.
Bože, Ti si Bog moj, usrdno Te tražim; za Tobom žeđa duša moja, za Tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj i iscrpljenoj, bez vode.
Tako Te u Svetištu promatrah, da vidim Tvoju Snagu i Tvoju Slavu.
Jer Tvoja je Milost bolja od života, moje će Te usne hvaliti.
Bože, Ti si Bog moj, usrdno Te tražim; za Tobom žeđa duša moja, za Tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj i iscrpljenoj, bez vode.
Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj.
אֱלֹהִים אֵלִי אַתָּה אֲֽשַׁחֲרֶךָּ צָמְאָה לְךָ נַפְשִׁי כָּמַהּ לְךָ בְשָׂרִי בְּאֶֽרֶץ צִיָּה וְעָיֵף בְּלִי מָֽיִם
'E.lo.Him 'e.L/i 'a.Tah 'asha.Cha.Re./ka tza.me.'Ah le./Kha naf.Sh/i ka.Mah le./Kha ve.sa.R/i be./'e.retz- tzi.Yah ve./'a.Yef be.li- Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bože, Bog moj Ti (si), usrdno te tražim, žedna (je) za tobom duša moja, čezne za tobom tijelo moje, u zemlji suhoj i iscrpljenoj bez vode."
1. usrdno te tražim Izvornik: אֲֽשַׁחֲרֶךָּ ['ashachareka] Gramatika: Glagol u Piel stemu koji označava intenzivnu radnju, imperfekt 1. lica jednine sa sufiksom 2. lica jednine (tebe). Njegov korijen š-h-r usko je povezan s imenicom za 'zoru' (šahar). Značenje: Označava traženje s velikom pažnjom i ustrajnošću, često uz aluziju na traženje Boga u rano jutro, čim svane. To ukazuje na apsolutni prioritet, hitnost i žar psalmistove potrage.
2. žedna (je) Izvornik: צָמְאָה [tzame'ah] Gramatika: Glagol u Qal stemu, perfekt 3. lica jednine ženskog roda, budući da se slaže s imenicom 'duša' (nefeš) koja je u hebrejskom ženskog roda. Značenje: Fiziološka glad i žeđ preneseni su u duhovnu sferu. Glagol dočarava temeljnu, biološku potrebu za Božjom prisutnošću, koja je za vjernika neophodna jednako kao i voda za puko preživljavanje.
3. duša moja Izvornik: נַפְשִׁי [nafshi] Gramatika: Imenica ženskog roda (nefeš) uz priloženi sufiks 1. lica jednine. Značenje: Pojam 'nefeš' u biblijskom smislu ne označava samo nematerijalni dio čovjeka, već cijelo živo biće, život, dah i unutarnju osobu. Žeđ duše stoga obuhvaća egzistencijalnu potrebu cjelokupne osobe.
4. čezne Izvornik: כָּמַהּ [kamah] Gramatika: Glagol u Qal stemu, perfekt 3. lica jednine muškog roda. Riječ je o 'hapax legomenon', izrazu koji se u cijeloj hebrejskoj Bibliji pojavljuje isključivo na ovom mjestu. Značenje: Zbog rijetkosti prevodi se kao 'čeznuti', 'venuti' ili 'blijedjeti' od čežnje. Povezujući se s tjelesnim osjetilima, naglašava ekstremnu čežnju koja ima gotovo fizičke manifestacije boli i nedostatka.
5. tijelo moje Izvornik: בְשָׂרִי [vesari] Gramatika: Imenica muškog roda (basar) sa sufiksom 1. lica jednine. Slovo 'bet' ovdje se izgovara kao 'v' (frikativ) zbog prethodnog otvorenog sloga, što je tipična pojava u biblijskom hebrejskom. Značenje: U kombinaciji s dušom (nefeš), tijelo (basar) predstavlja čovjekovu smrtnu i ranjivu prirodu, obuhvaćajući totalitet ljudskog postojanja. Psalmistova potraga nije tek duhovna vježba, već psihosomatsko iskustvo.
6. suhoj Izvornik: צִיָּה [tziyah] Gramatika: Imenica ženskog roda koja funkcionira kao opisni atribut uz riječ 'zemlja' (eretz). Značenje: Označava pustinjski, beživotni predio lišen vlage. Služi kao snažna metafora za duhovnu prazninu, očaj i životne okolnosti bez okrepljujuće Božje prisutnosti.
7. i iscrpljenoj Izvornik: וְעָיֵף [ve'ayef] Gramatika: Pridjev muškog roda s veznikom 'vav' (i). Ovdje se pjesnički primjenjuje na samu zemlju personificirajući je ljudskom karakteristikom umora. Značenje: Prikazuje stanje potpune iznemoglosti i bespomoćnosti. Ovaj slikoviti opis pustinje odražava unutarnje stanje čovjeka koji je odvojen od svog jedinog istinskog izvora snage. Imena: - Elohim [אֱלֹהִים / 'Elohim] (osoba) Znači: Bogovi / Bog (veličanstva) Tvorba: Potiče od korijena 'Eloah' (Bog) uz dodatak nastavka za množinu '-im'. Iako je formalno u množini, najčešće se koristi uz glagole u jednini kao 'pluralis majestatis', izražavajući Božju puninu i apsolutnu moć.
Ovaj stih (Psalam 63:2) jedan je od najsnažnijih poetskih izraza duhovne čežnje u cijeloj Bibliji. Kroz majstorsko korištenje metafore pustinje, psalmist svoju potrebu za Božjom prisutnošću podiže na razinu golog instinkta za preživljavanjem. Odvojenost od Boga ne doživljava se tek kao kognitivni nedostatak, već kao egzistencijalna bol koja pogađa totalitet ljudskog bića – podjednako i nematerijalnu 'dušu' i propadljivo 'tijelo'.
Nadalje, tekst nam otkriva vrlo intiman i osoban odnos između vjernika i Stvoritelja ('Bog moj Ti si'). U suroj i iscrpljujućoj stvarnosti svijeta (koju simbolizira sasušena zemlja bez vode), jedino usrdno traženje i zajedništvo sa živim Bogom može istinski utažiti čovjekovu duboku unutarnju prazninu i žeđ.