Početna ›

Psalam 147,1 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Hvalite Jahvu, jer je dobro pjevati Bogu našemu; jer je ugodno, dolična je hvala.

Jahve gradi Jeruzalem, okuplja prognanike Izraela.

On liječi one slomljena srca i povija njihove rane.

Biblija

Hvalite Jahvu, jer je dobro pjevati Bogu našemu; jer je ugodno, dolična je hvala.

Daničić-Karadžić

Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.

Original

הַלְלוּ יָהּ כִּי טוֹב זַמְּרָה אֱלֹהֵינוּ כִּֽי נָעִים נָאוָה תְהִלָּֽה

Izgovor

Ha.lu yah ki- Tov za.me.Rah 'e.lo.Hei./nu ki- Na.'im na.Vah te.hi.Lah

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Hvalite Jah jer [je] dobro pjevati Bogu našemu jer [je] ugodno, prilična [je] hvala."

Analiza

1. Hvalite Izvornik: הַלְלוּ [halelu] Gramatika: Glagol, Piel imperativ, drugo lice muškog roda množine od korijena 'halal'. Piel konjugacija označava intenzivnu i strastvenu radnju. Značenje: Predstavlja poziv zajednici na glasno, radosno i entuzijastično slavljenje. U biblijskom kontekstu ovo nije tiho poštovanje, već izražajna i javna slava.

2. dobro Izvornik: טוֹב [tov] Gramatika: Pridjev muškog roda jednine koji ovdje stoji kao predikatna oznaka stanja. Značenje: Označava ono što je ugodno, korisno, ispravno i u potpunom skladu s Božjim poretkom. Slavljenje Boga se prepoznaje kao inherentno ispravan i teološki dobar čin.

3. pjevati Izvornik: זַמְּרָה [zamerah] Gramatika: Glagol u Piel infinitivu (ili glagolska imenica) od korijena 'zamar'. Značenje: Ovaj korijen specifično označava stvaranje glazbe, pjevanje uz pratnju instrumenata (poput lire ili harfe). Ukazuje na bogatstvo i instrumentalnu dimenziju liturgijskog slavlja.

4. ugodno Izvornik: נָעִים [na'im] Gramatika: Pridjev muškog roda u jednini, izveden iz korijena koji znači biti ugodan, drag ili ljubak. Značenje: Pokazuje da hvaljenje Boga nije samo suhoparna vjerska dužnost, već donosi estetski i duhovni užitak. Slavljenje je iskustvo koje donosi radost duši vjernika.

5. prilična Izvornik: נָאוָה [na'vah] Gramatika: Pridjev ženskog roda jednine (slaže se s imenicom za hvalu), od korijena 'navah' (biti lijep, prikladan, doličan). Značenje: Izražava ideju da je slavljenje Boga moralno i estetski najprikladniji odgovor stvorenja svom Stvoritelju. Hvaliti Boga je duboko dolično i 'lijepo' u duhovnom smislu.

6. hvala Izvornik: תְהִלָּֽה [tehillah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, izvedena iz istog korijena kao i početni imperativ 'halal'. Značenje: Označava pjesmu hvale, himan ili sam čin slavljenja. Cijela knjiga Psalama se na hebrejskom zove 'Tehillim' (Pohvale), što ovu riječ čini središnjim konceptom biblijske duhovnosti. Imena:

- Jah [יָהּ / Yah] (osoba) Znači: On koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Skraćeni, poetski oblik tetragrama YHWH (Jahve), koji se najčešće izvodi iz hebrejskog korijena 'havah' (biti, postajati). Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (3,14) povezuje Božje ime s glagolom 'biti' u objavi 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh).

- Bogu našemu (Elohim) [אֱלֹהֵינוּ / 'eloheinu] (osoba) Znači: Bogovi / Snažni / Vrhovni Bog Tvorba: Osnova je riječ 'Elohim', što je 'pluralis majestatis' (množina veličanstva) od 'Eloah' (Bog, Moćni). Ovdje je spojena sa sufiksom prvog lica množine ('nu') koji znači 'naš'.

Zaključak

Ovaj stih iz Psalma 147 služi kao programatski uvod i snažan poticaj na bogoštovlje. On ne donosi samo zapovijed da se slavi Bog (Hallelujah), već nudi tri duboka teološka i iskustvena razloga za to: slavljenje je 'dobro' (tov) jer je u skladu s božanskim poretkom, ono je 'ugodno' (na'im) jer ispunjava vjernika radošću, te je 'prilično' (na'vah) jer je to najdoličniji i najljepši stav stvorenja pred Stvoriteljem.

Kroz pažljiv odabir riječi, psalmist oslikava slavljenje Boga ne kao teret ili hladnu obvezu, već kao vrhunac estetskog i duhovnog iskustva. Glazba i pjesma (zamerah) stapaju se s teološkom istinom, čineći molitvu prostorom gdje se susreću Božja veličina i ljudsko radovanje. Stih time savršeno sažima bit biblijskog štovanja – ono je dužnost koja se pretvara u najviši užitak.