Jahve, ne uzvisi se srce moje niti se uznesoše oči moje. Ne idem za stvarima velikim ni za čudesima što su iznad mene.
Jahve, ne uzvisi se srce moje niti se uznesoše oči moje. Ne idem za stvarima velikim ni za čudesima što su iznad mene.
Zaista, smirio sam i utišao dušu svoju, kao odbijeno dijete na majci svojoj; kao odbijeno dijete u meni je duša moja.
Izraele, uzdaj se u Jahvu od sada i zauvijek.
Jahve, ne uzvisi se srce moje niti se uznesoše oči moje. Ne idem za stvarima velikim ni za čudesima što su iznad mene.
Gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oči moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene.
יְהוָה לֹא גָבַהּ לִבִּי וְלֹא רָמוּ עֵינַי וְלֹֽא הִלַּכְתִּי בִּגְדֹלוֹת וּבְנִפְלָאוֹת מִמֶּֽנִּי
Yah.weh lo'- ga.Vah Li.b/i ve./lo'- ra.Mu 'ei.Na/i ve./lo'- hi.Lakh.ti bi/g.do.Lot u./ve./nif.la.'ot mi.Me./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jahve, ne uzvisi se srce moje i ne uznesoše se oči moje i ne hodim u velikim i u čudesnim od mene."
1. uzvisi se srce moje Izvornik: גָבַהּ לִבִּי [ga.Vah Li.b/i] Gramatika: Glagol 'gavah' (biti visok) je u Qal perfektu (3. lice jednine), dok je imenica 'lev' (srce) uz pronominalni sufiks 1. lica jednine. Upotreba perfekta ukazuje na definirano stanje ili završen čin u prošlosti koji traje. Značenje: Srce se u biblijskoj antropologiji smatra središtem ljudske volje, intelekta i unutarnjeg bića. Ovdje izraz snažno označava odbacivanje unutarnje oholosti i arogantnog samopouzdanja.
2. uznesoše se oči moje Izvornik: רָמוּ עֵינַי [ra.Mu 'ei.Na/i] Gramatika: Glagol 'rum' je u Qal perfektu (3. lice množine), povezan s imenicom 'ayin' (oko) u dualu sa sufiksom 1. lica jednine. Prethodi mu negacija koja se nastavlja na prvi dio stiha. Značenje: Dok srce predstavlja unutarnji stav, oči predstavljaju vanjsku manifestaciju tog stava. 'Uzvišene oči' su česta biblijska metafora za ohol, preziran pogled pun superiornosti nad drugima.
3. hodim Izvornik: הִלַּכְתִּי [hi.Lakh.ti] Gramatika: Glagol 'halakh' (hodati) nalazi se u Piel perfektu (1. lice jednine). Piel konjugacija glagolima kretanja često daje intenzivno ili iterativno značenje (neprestano hodati, baviti se). Značenje: U ovom kontekstu glagol znači 'baviti se', 'zapetljavati se' ili 'ustrajno tražiti'. Ukazuje na aktivni i svjesni životni odabir psalmista da izbjegava poslove i težnje koje ga nadilaze.
4. u velikim i u čudesnim od mene Izvornik: בִּגְדֹלוֹת וּבְנִפְלָאוֹת מִמֶּֽנִּי [bi/g.do.Lot u./ve./nif.la.'ot mi.Me./ni] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je na ženske oblike množine pridjeva koji ovdje služe kao imenice. 'Min' (od) sa sufiksom 1. lica stoji u komparativnom smislu i znači 'prevelikim/preteškim za mene'. Značenje: Ovo su sfere i tajne rezervirane za Boga - djelovanja, položaji ili spoznaje izvan ljudskog dosega. Psalmist demonstrira poniznost prepuštajući suverenost Bogu umjesto da preuzima božanske uloge. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena 'hawah' ili 'hayah', što znači 'biti' ili 'postati'. Najvjerojatnije se radi o kauzativnom obliku (Hifil) koji označava onoga tko uzrokuje da stvari budu ili postanu. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ehyeh asher ehyeh' (Ja sam koji jesam), direktno povezujući ime Jahve s glagolom 'biti'.
Ovaj uvodni stih Psalma 131 predstavlja duboku izjavu duhovne zrelosti, poniznosti i potpunog pouzdanja u Boga. Psalmist svjesno i odlučno odbacuje oholost na obje razine ljudskog iskustva: onoj nevidljivoj, unutarnjoj ('uzvisiti srce') te onoj vidljivoj, vanjskoj ('uznijeti oči'). Odustajući od bavljenja stvarima koje ga nadilaze, on zapravo odbacuje ambiciju za neograničenim znanjem i moći, što je izvorna napast još iz Edenskog vrta.
Umjesto stalne težnje za grandioznošću i kontrolom nad neshvatljivim aspektima života, stih odražava mirno prihvaćanje vlastitog mjesta u Božjem poretku. To nije poziv na intelektualnu pasivnost ili neznanje, već mudro prepoznavanje razlike između Stvoritelja i stvorenja. Takav stav prepuštanja Božjoj providnosti donosi duboki mir duši koja je, usred neshvatljivih životnih misterija, zadovoljna samom Božjom prisutnošću.