Kad zazovem, odgovori mi, Bože Pravde moje! U tjeskobi Ti si me izbavio; smiluj mi se i čuj moju molitvu.
Kad zazovem, odgovori mi, Bože Pravde moje! U tjeskobi Ti si me izbavio; smiluj mi se i čuj moju molitvu.
Sinovi čovječji, dokle će moja slava biti na sramotu? Ljubite ispraznost i tražite laž? Sela.
I znajte da je Jahve izdvojio pobožnika za Sebe; Jahve će čuti kada Ga zazovem.
Kad zazovem, odgovori mi, Bože Pravde moje! U tjeskobi Ti si me izbavio; smiluj mi se i čuj moju molitvu.
Kad te zovem, čuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.
בְּקָרְאִי עֲנֵנִי אֱלֹהֵי צִדְקִי בַּצָּר הִרְחַבְתָּ לִּי חָנֵּנִי וּשְׁמַע תְּפִלָּתִֽי
be./ka.re.'/I 'a.Ne./ni 'e.Lo.Hei tzid.K/i Ba./tzor hir.Chav.ta L/i cho.ne./ni u./she.Ma' te.fi.la.T/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U zazivanju mom odgovori mi Bože pravde moje u tjeskobi raširio si meni smiluj mi se i čuj molitvu moju"
1. U zazivanju mom Izvornik: בְּקָרְאִי [be.ka.re.'I] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/kada) vezan uz Qal infinitiv konstrukt glagola 'qara' (zvati, čitati), s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Gramatički označava vremensku podudarnost i radnju u tijeku, doslovno 'u trenutku mog zazivanja'. Značenje: Ističe neposrednost i intimnost odnosa molitelja i Boga. Zazivanje označava aktivan, svjestan čin obraćanja i potpune ovisnosti o Božjoj prisutnosti u trenutku nevolje.
2. odgovori mi Izvornik: עֲנֵנִי ['a.Ne.ni] Gramatika: Qal imperativ glagola 'anah' (odgovoriti) kojemu je dodan pronominalni sufiks 1. lica jednine. Imperativ ovdje ne predstavlja drsku zapovijed, već izuzetno usrdnu, hitnu molbu. Značenje: Traži se konkretna, djelatna Božja reakcija, a ne samo pasivno slušanje. To je vapaj osobe koja duboko razumije da njeno izbavljenje ovisi isključivo o Božjoj intervenciji.
3. Bože pravde moje Izvornik: אֱלֹהֵי צִדְקִי ['e.Lo.Hei tzid.K/i] Gramatika: Imenica 'Elohim' (Bog) nalazi se u konstruktnom stanju ('Bog od') i vezana je s imenicom 'tsedeq' (pravda/pravednost) koja nosi sufiks 1. lica jednine. Tvori neraskidivu imensku svezu. Značenje: Bog je prepoznat kao jedini izvor moliteljeve pravednosti i njegov vrhovni sudski branitelj. Izražava se snažno pouzdanje da će Bog, kao pravedni sudac, obraniti i opravdati nevino optuženoga.
4. u tjeskobi raširio si Izvornik: בַּצָּר הִרְחַבְתָּ [Ba.tzor hir.Chav.ta] Gramatika: Fraza spaja prijedlog s imenicom 'tsar' (uskost, tjeskoba) i Hifil perfekt glagola 'rachav' (biti širok). Perfekt ovdje označava već svršenu radnju u prošlosti. Značenje: Prisutna je snažna prostorna metafora gdje Bog izbavlja osobu iz 'uskog, stiješnjenog' prostora patnje izvodeći je u 'široko' prostranstvo slobode. Prisjećanje na ova prošla izbavljenja jamči nadu u trenutnoj situaciji.
5. smiluj mi se Izvornik: חָנֵּנִי [cho.ne.ni] Gramatika: Qal imperativ glagola 'chanan' (biti milostiv, smilovati se, iskazati naklonost) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Vapaj za milošću temelji se isključivo na nezasluženoj Božjoj dobroti. Molitelj se ne poziva na vlastite zasluge, nego se predaje Božjem milosrdnom karakteru.
6. molitvu moju Izvornik: תְּפִלָּתִֽי [te.fi.la.T/i] Gramatika: Imenica ženskog roda 'tefilah' (molitva, prošnja) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Riječ označava službeno ili osobno posredovanje i duboku molbu. Zaokružuje stih, ističući da je cijeli ovaj niz vapaja svjesno i ciljano usmjerena komunikacija prema Stvoritelju.
Ovaj stih (Psalam 4:2 u hebrejskom izvorniku, odnosno 4:1 u većini prijevoda) predstavlja snažan uvodni vapaj molitelja koji se nalazi u velikoj nevolji. Ipak, njegova molitva nije samo izolirani i očajnički krik, već je duboko utemeljena u postojećem, prisnom odnosu s Bogom. Nazivajući Boga 'Bože pravde moje', psalmist jasno prepoznaje da njegova osobna pravednost i konačno oslobođenje ne proizlaze iz njegovih vlastitih snaga, već ovise isključivo o Božjem karakteru kao pravednog suca koji brani potlačene i nevino progonjene.
Srž teološke poruke stiha leži u kontrastu i sjećanju na prošla izbavljenja. Korištenjem slikovite jezične igre prelaska iz 'uskog prostora' (tjeskobe i pritiska) u Božje 'prostranstvo' (slobodu i mir), psalmist crpi ohrabrenje iz prijašnjih Božjih djela. Upravo to pouzdano sjećanje na Božju naklonost u prošlosti daje mu hrabrost za tri izravna imperativa upućena Bogu u sadašnjosti: 'odgovori mi', 'smiluj mi se' i 'čuj'. Time ovaj stih oslikava arhetipsku biblijsku molitvu povjerenja, gdje prošlo iskustvo Božje milosti postaje temelj za nadu usred sadašnje patnje.