Spasi me, Bože, jer su vode došle do duše.
Spasi me, Bože, jer su vode došle do duše.
Potonuo sam u duboki mulj i nemam uporišta; došao sam u vodene dubine i bujica me preplavila.
Izmorih se vičući, osuši mi se grlo, oči mi onemoćaše čekajući Boga moga.
Spasi me, Bože, jer su vode došle do duše.
Pomozi mi, Bože, jer dođe voda do duše.
הוֹשִׁיעֵנִי אֱלֹהִים כִּי בָאוּ מַיִם עַד נָֽפֶשׁ
ho.shi.'E./ni 'E.lo.Him ki Va.'u Ma.yim 'ad- Na.fesh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Spasi me Bože jer došle su vode do duše"
1. Spasi me Izvornik: הוֹשִׁיעֵנִי [ho.shi.'E./ni] Gramatika: Hifil imperativ od korijena ישע (j-š-') u 2. licu jednine s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine. Imperativ izražava hitnu molbu i vapaj za izbavljenjem iz neposredne opasnosti. Značenje: Ovaj glagol nosi snažno teološko značenje oslobođenja i spašavanja od neprijatelja ili smrtne opasnosti. Od istog korijena dolaze i imena poput Jošua i Isus (Jahve spašava), ukazujući da je spasenje u Bibliji izravno Božje djelo.
2. Bože Izvornik: אֱלֹהִים ['E.lo.Him] Gramatika: Imenica muškog roda u množini (pluralis majestatis - množina veličanstva), ovdje korištena u funkciji vokativa. Iako je gramatički u množini, uvijek se slaže s glagolima u jednini kada se odnosi na Izraelovog Boga. Značenje: Korištenje ovog naslova naglašava Božju svemoć, veličanstvenost i autoritet kao Stvoritelja. Prizivanje Elohima u trenutku životne opasnosti predstavlja apel Njegovoj suverenoj moći nad svim prirodnim silama i kaosom.
3. došle su vode Izvornik: בָאוּ מַיִם [Va.'u Ma.yim] Gramatika: Glagol בוא (b-w-', doći, ući) u Qal perfektu 3. lica množine uz imenicu za vodu u dualu/množini. Perfekt ukazuje na već započetu i svršenom stanju bližu radnju – vode su već tu i preplavljuju. Značenje: Voda je u drevnoj bliskoistočnoj i biblijskoj poeziji čest simbol kaosa, smrti, podzemlja (Šeola) i nezaustavljivih neprijateljskih sila. Psalmist koristi sliku utapanja u olujnim dubokim vodama kako bi slikovito prikazao svoje potpuno beznađe.
4. do duše (grla) Izvornik: עַד נָֽפֶשׁ ['ad- Na.fesh] Gramatika: Prijedlog 'ad' (do) povezan s imenicom 'nefeš' u pauzalnom obliku ('nafeš' sa širokim vokalom 'a' zbog stanke na kraju smisaone cjeline). Riječ izvorno označava vrat/grlo, ali i dah te sam život. Značenje: Voda koja dolazi 'do grla' neposredna je prijetnja disanju, što je metafora za ekstremnu opasnost u kojoj je sam život ugrožen. 'Nefeš' ovdje istovremeno zadržava fizičko značenje grla koje se utapa i teološko značenje ukupnog čovjekovog bića.
Ovaj stih (Psalam 69:2 u hebrejskoj Bibliji, odnosno 69:1 u mnogim prijevodima) predstavlja dramatičan uvodni vapaj psalmista koji se nalazi u ekstremnoj, životno ugrožavajućoj situaciji. Slikoviti jezik metaforički prikazuje patnju i opasnost kao nezaustavljivu poplavu; vode kaosa i smrti rastu i prijete ugasiti sam dah života ('došle su vode do grla'). Voda koja doseže dišne puteve ilustrira stanje potpune bespomoćnosti iz koje se čovjek vlastitim snagama više ne može izbaviti.
U tom trenutku apsolutnog očaja, jedina preostala nada je zaziv Stvoritelju. Stih sažima jednu od temeljnih biblijskih istina: kada ljudske mogućnosti stanu i preplavi nas kaos stvarnosti (bilo to kroz progone, bolest ili unutarnju tjeskobu), izbavljenje ('hoši'eni') može doći samo nadnaravnom intervencijom suverenog Boga ('Elohim') koji jedini ima vlast nad vodama smrti.