Knjiga Psalama 69

1Ravnatelju zbora, na ljiljanima, od Davida. 2Bože, spasi me: voda mi do grla dopire. 3Ja tonem u jednu kaljužu bez dna, i ništa me ne može zadržati. Ja i tečem u dubokoj vodi, i struja me odnosi. 4Ja se iscrpljujem kričeći, ždrijelo mi je u vatri; moje su se oči istrošile čekajući svoga Boga. 5Oni su brojniji no vlasi moje glave. oni koji me se gnušaju bez povoda; oni su moćni, ti razoritelji koji su gnjevni na mene neopravdano. - Ono što nisam ukrao mogu li vratiti? - 6Bože, ti poznaješ moju glupost, ni moje grješke nisu ti skrivene. 7Gospodine BOžE sve-mogući, nek ja ne budem sram onih koji se uzdaju u tebe, ni beščašće onih koji tebe traže, Bože Izraelov! 8To je zbog tebe što ja podnosim uvrjede, što bruka pokriva moje lice, 9i što sam jedan stranac za svoju braću, jedan nepoznati za sinove moje majke. 10Da, gorljivost za tvoju kuću me progutala; oni te vrijeđaju, a njihove uvrjede padaju na mene. 11Ja sam oplakivao i postio, to me je stajalo uvrjeda. 12Ogrnuo sam kostrijet žalobnu, postao sam njihov predmet podsmijeha. 13Ljudi posjedali kod vrata kriješte na mene, i ja sam pjesma pijanica. 14GOSPODE, evo moje molitve; to je čas za biti sklon; Bože čija je vjernost velika, odgovori mi, jer ti si istinski spas. 15Iščupaj me iz blata; da ne potonem ja; da sam istrgnut onima koji me se gnušaju i dubokim vodama! 16Nek vodeni tijek mene ne odnese, nek ponor mene ne proguta, nek’ jama ne zaklopi svoje ždrijelo nada mnom! 17Odgovori mi, GOSPODE, jer tvoja je vjernost dobra; prema tvojem velikom milosrđu, okreni se k meni, 18i ne skrivaj više svoje lice sluzi svome. Ja sam u nevolji; brzo, odgovori mi; 19dođi blizu mene, budi moj branitelj; ja imam neprijatelje, oslobodi me. 20Ti me znaš uvrijeđenog, obeščašćenog, pokrivenog sramom; svi su moji neprijatelji pred tobom . 21Uvrjeda mi je slomila srce i zbog tog sam bolestan; ja sam očekivao jedan znak, ali ničeg; utješitelji, ni njih nisam našao. 22Oni su stavili otrova u moju hranu; kad sam žedan, oni mi daju piti sirčeta. 23Nek njihov stol postane za njih jedna zamka, a za prijatelje njihove, jedna klopka! 24Nek se oči njihove smrače i nek ne vide više; daj im neprekidno svijati leđa. 25Prospi na njih svoj gnjev; nek tvoja žestoka srdžba njih dosegne! 26Nek njihov tabor bude uništen, nek nitko ne stanuje pod šatorima njihovim, 27jer onog koga si ti bio udario, oni su njega progonili; oni broje udarce pretrpljene od tvojih žrtava. 28Nametni im grješku na grješku; nek nemaju više pristupa k’ pravdi tvojoj! 29Nek budu oni izbrisani iz knjige života, nek ne budu upisani s pravednicima! 30A mene, poniženog i izranjavljenog, tvoj spas, Bože, stavit će me izvan dometa. 31Ja ću moći hvaliti ime Božje jednom pjesmom i veličati ga djelima milosti. 32Evo što godi GOSPODU više no jedno govedo, no jedan bik s rogovima i papcima. 33Videći to, ponizni se raduju: ” Vama koji tražite Boga, vama, život dug!“ 34Jer GOSPOD uslišava siromašne, on ne odbacuje njihove kad su zarobljeni. 35Hvalite ga, nebesa, zemljo, mora i sve što tuda vrvi. 36Jer Bog će spasiti Sion i ponovo izgraditi gradove Judine. On će ih posjedovati, tu će se stanovati; 37loza njegovih slugu će to baštiniti, a oni koji vole njegovo ime načinit će tu svoje boravište.