Knjiga Psalama 39
1Ravnatelju zbora, od Jedutuna . Psalam Davidov. 2Ja sam govorio: †U svojem ponašanju ja ću se čuvati zastranjivanja jezika; ja ću dsržati brnjicu na ustima sve dok jedan nevjernik bude u mojoj blizini.“ 3Ja sam se zatvorio u tišinu, i sve dok on ne bijaše dobar, ja sam šutao. Moja bol postade nepodnošljiva, 4moje srce plamtješe u mojim grudima. Opsjednut, i pržen jednom vatrom, ja pustih govoriti jeziku svojem: 5GOSPODE, daj mi spoznati kraj i mjeru mojih dana, da ja znam koliko sam kratkovječan! 6Evo, ti si mojim danima dao širiku ruke, i moje trajanje nije gotovo ništa pred tobom. Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar! 7Da, čovjek dolazi i odlazi kao jedan odjek! Da, njegovo je gibanje vjetar! On gomila, a ne zna tko će skupljati. 8Od sada, što mogu očekivati, Gospodine? Moje uzdanje je u tebe: 9oslobodi me svih mojih grijeha, ne izlaži me uvrjedama bezumnika. 10Ja sam zatvorio usta, ja ih neću više otvarati, jer to si ti koji je djelovao 11Okreni od mene svoje udarce, ja podliježem pod udarom tvoje ruke. 12Kažnjavajući grješku, ti popravljaš čovjeka, kao jedan moljac ti pokvariš ono što on voli: Da, svaki čovjek to je vjetar. 13Slušaj moju molitvu, GOSPODE, i moj vapaj; spremi uho mojim suzama, ne ostani gluh, jer ja sam samo jedan uzvanik kod tebe, jedan gost kao i svi moji oci. 14Ne gledaj me više, ja ću se moći najzad osmjehnuti, prije no što odem i ne budem više.