Knjiga Psalama 40
1Ravnatelju zbora. Od Davida, psalam. 2Ja sam čekao, čekao GOSPODA: on se nagnuo k meni, on je čuo moj vapaj, 3on me izvukao iz burnih ponora, iz gliba velikih dubina. On me ponovo uspravio, s nogama na stijeni, on je učvrstio moje korake. 4On je u moja usta jednu novu pjesmu stavio, jedan hvalospjev za našeg Boga. Mnogi će vidjeti, oni će strahovati i računat će na GOSPODA: 5Sretan onaj čovjek koji je stavio svoje pouzdanje u BOGA, i nije se okrenuo prema ljudima iz Rahaba ni prema sluganima laži! 6Kako su oni veliki, GOSPODE moj Bože, naumi i čuda koja si ti učionio za nas! Nema tebi ravnog. Ja bih to želio oglašavati, ponavljati, ali ima toga puno za reći. 7Ti nisi htio ni žrtvu ni milodar, - ti si mi izdubio uši za čuti - ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru. 8Tada ja rekoh: †Evo, ja dolazim s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene . 9Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi, i tvoj zakon je duboko u meni.“ 10U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu; ne, ja nisam zaustavio usana svojih, GOSPODE, ti to znaš! 11Ja nisam skrivao tvoju pravdu na dnu srca svog, ja sam govorio o tvojoj iskrenosti i tvojem spasenju, ja nisam prikrivao tvoju vjernost i tvoju istinitost velikom saboru. 12Ti, GOSPODE, ti nećeš zadržavati daleko od mene milosrđe svoje, tvoja vjernost i tvoja istinitost čuvat će me uvijek. 13Bezbrojne me nevolje preplavljaše, moje su grješke su me spopadale, i ja sam od sveg izgubio vid; imam ih više no vlasi na glavi, i srce mi manjka. 14GOSPODE, udostoji se osloboditi me! GOSPODE, dođi meni brzo u pomoć! 15Nek zajedno oni rumene od stida, oni koji traže oduzti mi život! Nek uzmaknu obeščašćeni, oni koji žude moju nesreću! 16Nek budu opustošeni, zgaženi sramom, oni koji čine â€ah! ah!“ 17Nek kliču od radosti zbog tebe, svi oni koji tebe traže! Nek ne prestanu govoriti: †GOSPOD je velik“, oni koji ljube tvoj spas! 18Ja sam sirot i ponizan, Gospodin misli na mene. Ti si moja pomoć i moj osloboditelj; moj Bože, ne kasni !