Knjiga Psalama 139

1Jahve, istražio si me i upoznao. 2Ti znaš moje sjedenje i moje ustajanje, izdaleka Ti razumiješ moju misao. 3Moju stazu i moje lijeganje Ti si istražio i sve si moje putove upoznao. 4Jer nema riječi na mom jeziku, gle, Jahve, Ti je svu znaš. 5Straga i sprijeda opkolio si me i na mene položio Svoju Ruku. 6Čudesno je za mene to Znanje, uzvišeno, ne mogu ga dosegnuti. 7Kamo ću poći od Tvoga Duha i kamo ću od Tvoga Lica pobjeći? 8Ako uzađem na Nebesa, tamo si Ti; prostrem li ležaj u Podzemlju, evo Te! 9Uzmem li krila zore i nastanim se na kraju mora, 10I ondje će me voditi Tvoja Ruka i držat će me Tvoja Desnica. 11I rekoh: "Zacijelo će me tama prekriti i noć će biti svjetlo oko mene." 12Čak ni tama nije mračna pred Tobom, a noć svijetli kao dan; tama je kao svjetlost. 13Jer Ti si stvorio bubrege moje, satkao si me u utrobi majke moje. 14Hvalim Te jer sam strahovito i čudesno stvoren; čudesna su djela Tvoja i duša moja to jako dobro zna. 15Moj kostur ne bijaše Ti skriven kad u tajnosti bijah načinjen, izatkan u dubinama zemlje. 16Oči Tvoje vidješe moj zametak i u Knjizi Tvojoj svi oni bijahu zapisani: dani koji su oblikovani dok još ne bijaše nijednoga od njih. 17A meni, kako su dragocjene Tvoje Misli, Bože, kako je silan njihov zbroj! 18Brojao bih ih, od pijeska su brojniji; probudim se, i još sam s Tobom. 19Kada bi Ti, Bože, pogubio opakoga! Odstupite od mene, krvoločni ljudi! 20Koji o Tebi govore sa spletkom, uzalud se podižu neprijatelji Tvoji. 21Zar ne mrzim Tvoje mrzitelje, Jahve, i zar se ne gnušam onih koji ustaju protiv Tebe? 22Potpunom ih mržnjom mrzim, postali su mi neprijatelji. 23Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje; iskušaj me i upoznaj misli moje. 24Vidi je li u meni put poguban, i vodi me putem vječnosti.