Knjiga Psalama 139

1Ravnatelju zbora; od Davida, psalam . GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već, GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog lica? 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 11Ja sam rekao: ” Osim ako me tmine ne progutaju, nek svjetlost uokolo mene bude noć!“ 12čak i tmine nisu tmine za tebe, i noć postaje svijetlosna kao dan: tmine su kao što je svjetlost! 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem. 15Moje ti koste nisu bile skrivene kad ja bijah načinjen u tajnosti, izatkan u jednoj zemlji dubokoj . 16Ja bijah samo jedan začetak, a tvoje su me oči vidjele. U tvojoj knjizi oni svi bijahu opisani, ti dani koji bijahu stvoreni kad nitko od nje ne postojaše . 17Bože! kako su tvoji naumi teški za mene, kako je njihov zbroj uvećan ! 18Ja bih njih želio izbrojiti, oni su brojniji od pijeska. Ja se budim, i evo me opet s tobom. 19Bože! kad bi ti htio sasjeći nevjernike! Ljudi krvoločni, udaljite se od mene. 20Tvoji protivnici govore tvoje ime za prevariti, oni ga izgovaraju za naškoditi . 21GOSPODE, kako ne mrzjeti one koji tebe mrze? Kako ne povratiti one koji te napadaju? 22Ja ih mrzim jednom dubokom mržnjom, oni su postali moji vlastiti neprijatelji. 23Bože! istraži me i poznaj moje srce; iskušaj me i spoznaj moje brige. 24Vidi dakle uzimam li ja put pogibeljni, i vodi me na put oduvijek .