Knjiga Psalama 45
1Moje srce izlijeva dobru riječ, ja govorim svoja djela kralju, moj je jezik pero vještoga pisara. 2Najljepši si od sinova ljudskih, milina je izlivena na usne tvoje, stoga te Bog blagoslovio zauvijek. 3Opaši svoj mač uz bedro, junače, slavu svoju i veličanstvo svoje! 4U Svom Veličanstvu napreduj i jaši radi Istine, poniznosti i Pravde, a Tvoja će Te Desnica poučiti strahotama. 5Tvoje su strijele oštre, narodi padaju pod tebe, u srcu su kraljevih neprijatelja. 6Prijestolje je Tvoje, Bože, u vijeke vjekova; žezlo Pravde žezlo je Tvoga Kraljevstva. 7Ljubio si pravdu i mrzio zloću, stoga te pomazao Bog, tvoj Bog, uljem radosti više od tvojih drugova. 8Sve tvoje haljine odišu smirnom, alojom i kasijom; iz palača od slonovače strune te vesele. 9Kraljevske kćeri su među Tvojim časnima, zdesna Ti stoji kraljica u čistom zlatu ofirskom. 10Slušaj, kćeri, gledaj i prikloni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svoga. 11Kralj će poželjeti tvoju ljepotu; jer on je tvoj gospodar, pokloni mu se. 12I kći Tira doći će s darom, tvoju će naklonost tražiti bogataši naroda. 13Sva je slavna kraljeva kći unutra, od zlatnoga tkanja odjeća je njezina. 14U vezenim haljinama bit će dovedena kralju; djevice za njom, družice njezine, tebi se dovode. 15Dovode ih u radosti i veselju, ulaze u kraljevu palaču. 16Umjesto tvojih očeva bit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih za knezove po svoj zemlji. 17Spominjat ću tvoje ime u svakom naraštaju, stoga će te narodi hvaliti zauvijek i dovijeka. 18Ja ću podsjećati na ime tvoje u svim dobima; također pogani će te slaviti zauvijek.