Knjiga Psalama 74

1Zašto si, Bože, zauvijek odbacio? Zašto se dimi Tvoj Gnjev na ovce Tvoje paše? 2Sjeti se zajednice Svoje koju si stekao od davnine, plemena baštine Svoje koje si otkupio, brda Siona na kojemu si prebivao. 3Podigni Svoje korake k vječnim ruševinama, neprijatelj je počinio svako zlo u Svetištu. 4Tvoji su neprijatelji rikali usred Tvoga Svetišta, svoje su znakove postavili za znamenja. 5Izgleda kao onaj koji visoko podiže sjekire u gustišu drveća. 6I sada njezine rezbarije zajedno sjekirom i maljevima razbijaju. 7U vatru baciše Svetište Tvoje, do zemlje oskvrnuše Boravište Imena Tvoga. 8Rekoše u srcu svome: "Satrimo ih zajedno!" Spališe sva Božja Svetišta u zemlji. 9Svoje znakove ne vidimo, nema više proroka i s nama nema onoga tko zna do kada. 10Do kada će se, Bože, rugati tlačitelj? Hoće li neprijatelj zauvijek prezirati Tvoje Ime? 11Zašto povlačiš Ruku Svoju i Desnicu Svoju iz njedara Svojih? Uništi! 12A Bog je moj Kralj od davnine, On tvori spasenja usred zemlje. 13Ti si Svojom Snagom razdijelio more, smrskao si glave zmajeva na vodama. 14Ti si smrskao glave Levijatanu, dao si ga za hranu pustinjskim zvijerima. 15Ti si probio izvor i potok, Ti si isušio rijeke nepresušne. 16Tvoj je dan, a Tvoja je i noć; Ti si utemeljio svjetlilo i sunce. 17Ti si postavio sve granice Zemlje, ljeto i zimu Ti si oblikovao. 18Sjeti se ovoga: neprijatelj huli, Jahve, i bezumni narod prezire Tvoje Ime. 19Ne predaj zvijeri dušu grlice Svoje, život siromaha Svojih ne zaboravi zauvijek. 20Pogledaj na Savez, jer mračna mjesta zemlje puna su prebivališta nasilja. 21Neka se potlačeni ne vrati posramljen, neka siromah i ubogi hvale Tvoje Ime. 22Ustani, Bože, brani Svoju parnicu! Sjeti se poruge koju Ti bezumnik upućuje cijeloga dana. 23Ne zaboravi glas Svojih neprijatelja, buku Svojih protivnika koja se neprestano uzdiže.