Knjiga Psalama 44

1Bože, svojim smo ušima čuli, naši su nam očevi ispričali o djelu koje si učinio u njihove dane, u dane davnine. 2Ti si Svojom Rukom protjerao narode, a njih si posadio; slomio si plemena i odagnao ih. 3Jer ne zauzeše zemlju svojim mačem, niti ih spasi njihova mišica, nego Tvoja Desnica, Tvoja Mišica i svjetlo Tvoga Lica, jer si im bio naklonjen. 4Ti si moj Kralj, Bože, zapovjedi pobjede Jakovu. 5Po Tebi obaramo svoje neprijatelje, u Tvome Imenu gazimo one koji ustaju na nas. 6Jer se ne uzdam u svoj luk, niti će me mač moj spasiti. 7Jer Ti si nas spasio od naših neprijatelja i posramio one koji nas mrze. 8U Bogu se hvalimo sav dan i Tvoje ćemo Ime dovijeka slaviti. Selah. 9Ipak, Ti si nas odbacio i posramio, i ne izlaziš s našim vojskama. 10Tjeraš nas na uzmak pred neprijateljem, a mrzitelji naši plijene za sebe. 11Predao si nas kao ovce za hranu i raspršio si nas među narodima. 12Prodaješ Svoj narod u bescjenje i ne povisuješ im cijenu. 13Učinio si nas sramotom našim susjedima, porugom i podsmijehom okolini našoj. 14Postavljaš nas za uzrečicu među narodima, za mahanje glavom među pucima. 15Cijeli je dan sramota moja preda mnom i sram lica moga pokriva me. 16Od glasa podrugljivca i hulitelja, od neprijatelja i osvetnika. 17Sve je ovo došlo na nas, ali Te nismo zaboravili, niti smo se iznevjerili Tvome Savezu. 18Srce naše nije uzmaknulo, niti su koraci naši skrenuli s Tvoje staze. 19Jer si nas satro u staništu šakala i prekrio nas sjenom smrti. 20Ako smo zaboravili Ime našega Boga i raširili ruke prema tuđem bogu 21Zar Bog to ne bi istražio, jer On poznaje tajne srca? 22Jer zbog Tebe ubijani smo cijeli dan, smatrani smo ovcama za klanje. 23Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Trgni se! Ne odbaci nas zauvijek! 24Zašto skrivaš Svoje Lice, zaboravljaš našu nevolju i potlačenost? 25Jer duša nam se do praha prignula, uz zemlju nam se trbuh prilijepio. 26Ustani nam u pomoć i otkupi nas radi Svoga Milosrđa. 27Digni se! U pomoć! Otkupi nas u ime tvoje vjernosti!