Knjiga Psalama 44

1Ravnatelju zbora, od sinova Korejevih, instrukcija. 2Bože, Mi smo svojim ušima čuli, naši su nam očevi ispričali, podvige koje si ti učinio u njihovo vrijeme, u vrijeme iskonsko. 3Za smjestiti ih, svojom rukom, ti si razvlastio neznabošce, i za rasprostrti ih, ti si ismučio narode. 4Nije njihov mač taj koji ih je učinio gospodarima zemlje, nije to njihova ruka koja ih je učinila pobjednicima, već to bi tvoja desnica, tvoja ruka, i svjetlost tvoga lica, jer ih ti volješe. 5O Bože, ti koji si moj kralj, zapovjedi, i Jakov će pobijediti . 6Zahvaljujući tebi, mi smo nadbili naše protivnike, tvojim imenom, mi smo zgazili naše napadače. 7Ja ne računah na svoj luk, moj mi mač ne donosiše pobjede. 8To si ti koji nam je dao pobijediti naše neprijatelje, i ti si lišio časti neprijatelje naše. 9Svakog dana mi pjevasmo hvalospjeve o Bogu slaveći bez prekida ime tvoje. 10Ipak, ti si nas odbacio i izvrgao ruglu, ti ne izlaziš više s našim vojskama. 11Ti si nas natjerao uzmicati pred neprijateljima i naši su neprijatelji odnijeli plijen. 12Ti nas izručuješ kao janjad iz mesnice, ti si nas raspršio među neznabožcima. 13Ti ustupaš svoj narod bez koristi, ti nisi ništa dobio prodajom njegovom. 14Ti nas izlažeš uvrjedama susjeda naših, ruganju i smijehu našeg okružja. 15Ti od nas činiš predmet podsmijeha neznabožcima, i pred nama pogani podižu ramena . 16Svakog dana, preda mnom je moje svrgnuće, i sramota pokriva moje lice, 17pod vapajima uvrjede i huljenja, nasuprot jednom osvetničkom neprijatelju. 18Sve ovo nam se dogodilo, a mi te nismo zaboravili, mi nismo porekli tvoj savez; 19naše se srce nije pokajalo, naši koraci ne bijahu skrenuli s tvojeg puta, 20kad si nas ti skršio u zemlji šakala, i pokrio jednom smrtnom sjenom. 21Da mi bijasmo zaboravili ime našeg Boga, ispruženih ruku prema jednom stranom bogu, 22Ne bi li Bog bio zamijetio, on koji poznaje tajne srca? 23To zbog tebe nas ubijaju svaki dan, da s nama postupaju kao s janjcima za klaonicu! 24Probudi se, zašto spavaš ti, Gospodine? iziđi iz sna svog, ne odbacuj beskrajno! 25Zašto skrivaš ti lice svoje i zaboravljaš našu nesreću i naše potlačivanje? 26Jer naše grlo povlači se po prašini, naš je trbuh prikovan o tle. 27Digni se! U pomoć! Otkupi nas u ime tvoje vjernosti!