Knjiga Psalama 77

1Ravnatelju zbora, na Jeditun; od Asafa, psalam, 2To je Bog koga ja pozivam i vapim; to je Bog koga ja zovem, on će me saslušati. 3U vrijeme moje tjeskobe, ja tražim Gospodina. U noći, pruženih ruku ne popuštajući, ja odbijam svaku okrjepu. 4Ja se podsjećam Boga i jecam; što se više vraćam, više se moj duh smućuje; 5ti držiš moje vjeđe otvorenima, ja sam smućen, ja ne znam ništa reći: 6ja razmišljam o proteklim danima, o godinama nekadašnjim. 7Noću, ja se sjećam mog pripjeva, moje srce se tu vraća, i moj se duh pita: 8Gospodin hoće li odbaciti zauvijek? Neće li nikad više biti naklon? 9Njegova vjernost da li je potpuno nestala?` Riječ da li se umukla kroz stoljeća? 10Da li je Bog zaboravio činiti milost? Od gnjeva, da li je zatvorio srce svoje? 11Ja to kažem, moje zlo dolazi odatle: desnica Svevišnjeg promijenila se! 12Ja se podsjećam na podvige GOSPODOVE; da, ja se podsjećam na tvoje čudo otprije. 13Ja sebi ponavljam sve što si ti izvršio, ja se vraćam na tvoje podvige: 14Bože, tvoj put nije drugo do svetost! Koji bog je jednako velik kao Bog? 15To si ti bog koji je učinio čudo, i tvoja snaga, ti si ju pokazao među poganima. 16Svojom rukom, ti si oslobodio svoj narod, sinove Jakovljeve i Josipove. 17Vode su te vidjele, Bože, vode su te vidjele, one podrhtavaju, ponor sam strijepiše. 18Oblaci su istresli svoje vode, oblaci su se oglasili, i strijele letješe sa svih strana. 19U tutnjavi tvoje grmljavine, munje su osvjetljivale svijet, zemlja je drhtala i tresla se. 20U moru si svoj put napravio, svoj prolaz u dubokim vodama, a nitko nije mogao prepoznati tvoje tragove. 21Ti si vodio svoj narod kao jedno stado, rukom Mojsijevom i Aaronovom.