Knjiga Psalama 77

1Glas svoj k Bogu dižem i zavapit ću, glas svoj k Bogu, i On će prikloniti uho k meni. 2U dan svoje nevolje Gospodina tražim, noću mi je ruka ispružena i ne posustaje, duša moja odbija utjehu. 3Sjećam se Boga i ječim; razmišljam, i klone duh moj. Sela. 4Držiš vjeđe mojih očiju, uznemiren sam i ne govorim. 5Promišljao sam o danima od davnine, o godinama vjekova. 6Sjećam se svoje pjesme u noći, u srcu svome razmišljam i duh moj istražuje. 7Zar će Gospodin odbaciti dovijeka i nikad više neće biti milostiv? 8Je li Njegovo Milosrđe zauvijek prestalo, je li Njegova Riječ propala za sve naraštaje? 9Je li Bog zaboravio smilovati se, ili je u Gnjevu zatvorio Svoje Milosrđe? Sela. 10I rekoh: "Ovo je moja slabost: godine Desnice Svevišnjega." 11Sjećat ću se djela Jahvinih, jer spominjat ću se Tvojih čudesa iz davnina. 12Razmišljat ću o svakom Tvom djelu i promišljat ću o Tvojim postupcima. 13Bože, u Svetosti je Tvoj put. Tko je bog velik kao Bog? 14Ti si Bog koji čini čudesa, obznanio si među narodima Svoju Snagu. 15Otkupio si Mišicom narod Svoj, sinove Jakova i Josipa. Sela. 16Vidješe Te vode, Bože, vidješe Te vode i zadrhtaše, potresoše se i bezdani. 17Oblaci izliše vode, Nebesa dadoše glas, i Tvoje strijele proletješe. 18Glas Tvoga groma odjeknu u vihoru, munje osvijetliše svijet, Zemlja zadrhta i zatrese se. 19U moru bijaše Tvoj put i Tvoja staza u mnogim vodama, a Tvoje se stope ne znadoše. 20Vodio si kao stado Svoj narod rukom Mojsija i Arona. 21Ti si vodio svoj narod kao jedno stado, rukom Mojsijevom i Aaronovom.