ti držiš moje vjeđe otvorenima, ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:
ti držiš moje vjeđe otvorenima, ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:
ja razmišljam o proteklim danima, o godinama nekadašnjim.
Noću, ja se sjećam mog pripjeva, moje srce se tu vraća, i moj se duh pita:
Gospodin hoće li odbaciti zauvijek? Neće li nikad više biti naklon?
Njegova vjernost da li je potpuno nestala?` Riječ da li se umukla kroz stoljeća?
Noću, ja se sjećam mog pripjeva, moje srce se tu vraća, i moj se duh pita:
"Zar će se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neće više ljubiti?
הַֽלְעוֹלָמִים יִזְנַח אֲדֹנָי וְלֹֽא יֹסִיף לִרְצוֹת עֽוֹד
hal'olamiym yiznach 'adonay velo' yosiyf lirtsot 'od
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.