Rekoh: "Čuvat ću svoje putove da ne zgriješim svojim jezikom; stavit ću brnjicu na svoja usta dok je opaki preda mnom."
Rekoh: "Čuvat ću svoje putove da ne zgriješim svojim jezikom; stavit ću brnjicu na svoja usta dok je opaki preda mnom."
Onijemio sam u tišini, o dobru sam šutio, a bol se moja uzburkala.
Srce mi se ugrijalo u nutrini, u mojem razmišljanju plamtjela je vatra; progovorih svojim jezikom:
Rekoh: "Čuvat ću svoje putove da ne zgriješim svojim jezikom; stavit ću brnjicu na svoja usta dok je opaki preda mnom."
Rekoh: čuvaću se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaću usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
אָמַרְתִּי אֶֽשְׁמְרָה דְרָכַי מֵחֲטוֹא בִלְשׁוֹנִי אֶשְׁמְרָה לְפִי מַחְסוֹם בְּעֹד רָשָׁע לְנֶגְדִּֽי
'a.Mar.ti 'esh.me.Rah de.ra.Kha/i me./cha.To' vi/l.Sho.N/i 'esh.me.Rah le./F/i mach.Som be./'Od ra.Sha' le./neg.D/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoh čuvat ću putove svoje od griješenja jezikom svojim čuvat ću za usta svoja brnjicu dok opaki preda mnom"
1. čuvat ću Izvornik: אֶֽשְׁמְרָה ['eshmerah] Gramatika: Glagol od korijena 'shamar' (čuvati, paziti, stražariti) u Qal imperfektu, 1. lice jednine. Dodani sufiks 'he' (kohortativ) izražava snažnu osobnu namjeru i nepokolebljivu odlučnost. Značenje: Ukazuje na svjesnu, radikalnu duhovnu disciplinu. Psalmist donosi čvrstu odluku da će aktivno i budno stražariti nad svojim ponašanjem, shvaćajući da samokontrola zahtijeva stalan napor.
2. od griješenja Izvornik: מֵחֲטוֹא [mechato'] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola 'chata' (promašiti cilj, griješiti) s prijedlogom 'min' (od). Doslovni gramatički smisao je 'od promašivanja' ili 'da ne sagriješim'. Značenje: Korijen ove riječi primarno označava promašaj mete ili odstupanje od Božjeg standarda. Naglašava svijest da neoprezan, ishitren ili gorak govor vrlo lako može odvesti osobu izvan okvira Božje volje.
3. jezikom svojim Izvornik: בִלְשׁוֹנִי [vilshoni] Gramatika: Imenica 'lashon' (jezik) spojena s prijedlogom 'be' (u, s, pomoću) i pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Jezik je ovdje prepoznat kao instrument kojim čovjek može najlakše i najbrže sagriješiti, osobito u stanjima patnje i provokacije. Riječ skreće pozornost na golemu moć i destruktivni potencijal koji neukroćeni govor nosi sa sobom.
4. brnjicu Izvornik: מַחְסוֹם [machsom] Gramatika: Imenica muškog roda izvedena iz glagolskog korijena 'chasam' (začepiti, zauzdati, blokirati). Označava fizičku napravu koja sprječava životinju da jede ili grize. Značenje: Slika brnjice metafora je iznimno stroge i beskompromisne kontrole nad vlastitim govorom. Sugerira bolno suzbijanje nagonske i instinktivne potrebe za obranom, prigovaranjem ili osvetom pred nepravdom.
5. opaki Izvornik: רָשָׁע [rasha'] Gramatika: Imenica i pridjev muškog roda jednine. Opisuje zlikovca, nepravednika ili osobu koja uporno i namjerno djeluje suprotno Božjem zakonu. Značenje: Prisutnost nepravednika predstavlja najjači okidač za psalmistovu moguću pogrešku, jer njihovo ponašanje izaziva naravni gnjev. Očuvanje tišine jedini je način da vjernik izbjegne spuštanje na njihovu razinu i kompromitiranje vlastite vjere.
Ovaj stih izvanredno sažima duboku unutarnju borbu vjernika i njegovu radikalnu predanost samokontroli u trenucima jake provokacije i nepravde. Psalmist je potpuno svjestan da prisutnost 'opakih' ljudi – onih koji prkose Bogu i svojim uspjehom ili zlobom izazivaju gnjev – stvara golem pritisak na njegove emocije. U takvim situacijama ljudski instinkt tjera na obranu, raspravu ili čak gorko prigovaranje Bogu, zbog čega govor (jezik) postaje najopasnije oružje koje ga može navesti na grijeh i pad u duhovnom smislu.
Prepoznavši tu opasnost, psalmist donosi svjesnu, gotovo bolnu odluku: na svoja usta stavlja metaforičku 'brnjicu'. Umjesto da ulazi u jalove verbalne sukobe s bezbožnicima ili riskira izgovaranje riječi koje bi mogle kompromitirati njegov odnos s Bogom, on bira potpunu šutnju. Takva tišina ovdje nije znak slabosti niti predaje, već vrhunske duhovne discipline kojom vjernik svjesno prepušta svoju parnicu i sud Bogu, odbijajući da ga okolnosti i tuđe zlo isprovociraju na promašaj vlastitog životnog cilja (grijeh).