Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj.
Ogrćeš se svjetlošću kao haljinom, razapinješ Nebesa kao zastor.
Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj.
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu.
בָּרֲכִי נַפְשִׁי אֶת יְהוָה יְהוָה אֱלֹהַי גָּדַלְתָּ מְּאֹד הוֹד וְהָדָר לָבָֽשְׁתָּ
ba.ra.Khi naf.Sh/i 'et- Yah.weh Yah.weh 'E.lo.ha/i ga.Dal.ta me.'Od Hod ve./ha.Dar la.Va.she.ta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blagoslivljaj dušo moja [objekt] Jahvu Jahve Bože moj velik si veoma veličanstvo i sjaj obukao si"
1. Blagoslivljaj Izvornik: בָּרֲכִי [ba.ra.Khi] Gramatika: Piel imperativ, drugo lice jednine ženskog roda od korijena brk (ב-ר-כ). Oblik je ženskog roda jer se gramatički slaže s imenicom 'duša' (nefeš) koja je u hebrejskom jeziku ženskog roda. Značenje: U Piel konjugaciji ovaj glagol primarno označava čin hvaljenja, slavljenja i odavanja počasti Bogu. To nije puko izgovaranje riječi, već aktivno i radosno usmjeravanje cijelog ljudskog bića prema prepoznavanju božanske veličine.
2. dušo moja Izvornik: נַפְשִׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica 'nefeš' u ženskom rodu jednine, sa spojenim posvojnim sufiksom za prvo lice jednine ('moja'). Značenje: U biblijskoj antropologiji 'nefeš' ne znači samo nematerijalni dio čovjeka, već označava sam život, dah i čitavu osobu sa svim njenim emocijama, žudnjama i voljom. Psalmist potiče najdublje središte vlastitog bića na autentično štovanje.
3. velik si Izvornik: גָּדַלְתָּ [ga.Dal.ta] Gramatika: Qal perfekt, drugo lice jednine muškog roda od korijena gdl (ג-ד-ל). Uporaba perfekta ovdje opisuje stanje koje je trajno i već u potpunosti ostvareno. Značenje: Glagol ističe neshvatljivu i nedostižnu Božju uzvišenost i moć. Bog se ovdje ne percipira kao velik samo u teoriji, nego je Njegova veličina konkretno demonstrirana kroz divovska djela stvaranja o kojima psalam dalje pjeva.
4. veličanstvo i sjaj Izvornik: הוֹד וְהָדָר [Hod ve./ha.Dar] Gramatika: Dvije imenice povezane veznikom 'vav' (i). U hebrejskoj poeziji ova se fraza često koristi kao hendiadis, stilska figura gdje se jedan kompleksan pojam izražava pomoću dvije srodne riječi. Značenje: Ovi pojmovi predstavljaju kraljevske atribute, vrhovno božansko dostojanstvo, čast i nebesku ljepotu. Oni naglašavaju da Bog vlada čitavim stvorenim svemirom kao vrhovni Kralj apsolutne slave.
5. obukao si Izvornik: לָבָֽשְׁתָּ [la.Va.she.ta] Gramatika: Qal perfekt, drugo lice jednine muškog roda od korijena lbš (ל-ב-ש), što znači 'odjenuti se' ili 'obući'. Značenje: Ovo je moćna antropomorfna metafora koja Boga prikazuje kao monarha. Kao što zemaljski kralj oblači kraljevsku odoru koja vizualno pokazuje njegov autoritet, tako se i Bog 'odijeva' u samu svoju suverenost i sjaj koji postaju Njegova prepoznatljiva manifestacija. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da ime potječe od starohebrejskog glagolskog korijena h-v-h (ה-ו-ה) ili h-y-h (ה-י-ה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Vjerojatno predstavlja arhaični kauzativni oblik ili imperfekt trećeg lica glagola biti. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog izravno tumači svoje ime Mojsiju rečenicom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), etimološki ga vežući za korijen riječi koja označava aktivno, bezvremensko postojanje.
Ovaj stih predstavlja veličanstveni uvod u Psalam 104, poznat kao veliki psalam stvaranja. On započinje na vrlo intimnoj, introspektivnoj razini, gdje psalmist zapovijeda samome sebi i svom najdubljem biću ('duši') da usmjeri svu svoju životnu energiju na slavljenje Boga. Ovakav uvod uspostavlja štovanje kao duboko osoban i svjestan čin, prije nego što se perspektiva proširi na cijeli stvoreni kozmos.
Nakon tog intimnog poziva, stih prelazi na opis Boga kao vrhovnog suverena, koristeći slikoviti jezik kraljevskog dvora. Bog je opisan kao neizmjerno velik vladar koji je umjesto doslovne odjeće 'odjeven' u veličanstvo i sjaj. Ova metafora poručuje da su Njegovi nevidljivi atributi moći i slave postali Njegova vidljiva prisutnost – objava koja je prepoznatljiva svakom oku koje promatra zadivljujući red i ljepotu stvorenoga svijeta.