Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj.
Ogrćeš se svjetlošću kao haljinom, razapinješ Nebesa kao zastor.
Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra.
Vjetrove čini Svojim glasnicima, plamteću vatru Svojim slugama.
Utemeljio je Zemlju na njezinim temeljima, neće se pomaknuti u vijeke vjekova.
Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra.
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
הַמְקָרֶֽה בַמַּיִם עֲֽלִיּוֹתָיו הַשָּׂם עָבִים רְכוּבוֹ הַֽמְהַלֵּךְ עַל כַּנְפֵי רֽוּחַ
Ha/m.ka.reh va./Ma.yim ali.Yo.Ta/v ha./som- 'a.Vim re.khu.V/o ha/m.ha.Lekh 'al- kan.fei- Ru.ach
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji natkriva u vodama odaje gornje svoje, koji postavlja oblake za kola svoja, koji hoda na krilima vjetra."
1. Koji natkriva Izvornik: הַמְקָרֶֽה [Hamqareh] Gramatika: Pi'el particip aktivni korijena קרה (q-r-h) s relativnim određenim članom הַ (ha) koji ima funkciju zamjenice 'onaj koji'. Označava radnju postavljanja greda ili građenja krova. Značenje: Prikazuje Boga kao velikog kozmičkog arhitekta i graditelja. Slika izražava Njegovu suverenost kojom gradi svoje prebivalište neposredno nad nebeskim svodom.
2. u vodama Izvornik: בַמַּיִם [vamayim] Gramatika: Prijedlog בְּ (u, na) povezan s imenicom מַיִם (voda) koja dolazi u obliku duala, no gramatički se redovito ponaša kao množina. Značenje: Aluzija je to na 'vode iznad svoda' iz biblijske pripovijesti o stvaranju u Postanku. Ukazuje na to da su temelji Božjeg boravišta ondje gdje je prvobitni red nadvladao kaos.
3. odaje gornje svoje Izvornik: עֲֽלִיּוֹתָיו [aliyotav] Gramatika: Imenica ženskog roda množine עֲלִיָּה (gornja soba, odaja na krovu) uz pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda (njegove). Značenje: Ukazuje na uzvišenost i potpunu nedostupnost Božjeg nebeskog prijestolja. Kao što u drevnoj kući gornja soba pruža zaklon i pregled nad okolicom, Bog prebiva visoko iznad cjelokupnog stvaranja.
4. koji postavlja oblake za kola svoja Izvornik: הַשָּׂם עָבִים רְכוּבוֹ [Hasam 'avim rekhuvo] Gramatika: Aktivni particip korijena שׂים (postaviti, učiniti) predvodi izričaj s imenicom za oblake (avim) i glagolskom imenicom za jahanje ili kola (rekhuv) s prisvojnim sufiksom. Značenje: Ovo je snažna poetična i teofanična slika kojom se pokazuje jasna podvrgnutost elemenata oluje Jahvi. Oblaci nisu samostalne sile već isključivo služe kao nositelji Njegove slave i veličanstva u svijetu.
5. koji hoda na krilima vjetra Izvornik: הַֽמְהַלֵּךְ עַל כַּנְפֵי רֽוּחַ [Hamhalekh 'al kanfei ruach] Gramatika: Hitpael particip korijena הלך (hodati) s prijedlogom עַל (na) i konstruktnim stanjem množine imenice כָּנָף (krilo) vezane uz רוּחַ (vjetar, duh). Hitpael ovdje daje konotaciju slobodnog kretanja posvuda. Značenje: Personifikacija vjetra dodatno ističe Božju dinamičnost, moć i sveprisutnost u prirodi. Prirodne su pojave tek izraz Njegove volje kojom bez prepreka suvereno prolazi kozmosom.
Ovaj stih iz Psalma 104 (r. 3) predivan je himan Bogu Stvoritelju koji prisvaja i preobražava slike iz drevne bliskoistočne kozmologije kako bi izrazio neizmjernu nadmoć biblijskog Boga nad stvorenim svijetom. Dok se u poganskim mitovima susjednih naroda bogovi (poput kanaanskog Baala) grčevito bore s morskim kaosom i razornim olujama kako bi ih jedva podčinili, ovdje biblijski Bog spokojno i neometano 'postavlja grede' svojih nebeskih odaja usred primordijalnih voda. Elementi koji ljudima obično ulijevaju strah – mračni olujni oblaci i divlji neukrotivi vjetrovi – nemaju samostalnu, destruktivnu moć, nego poslušno postaju Božja pobjednička 'kola' i Njegovo prijevozno sredstvo.
Ovakav prikaz ne služi samo tome da zadivi ljepotom poezije, već šalje iznimno važnu teološku poruku o potpunoj podložnosti cjelokupnog svemira samo jednom Gospodaru. Priroda nije animirana sila niti arena sukoba hirovitih božanstava, već usklađena, divna pozornica koja poslušno i bezuvjetno služi očitovanju Božje svete prisutnosti (teofaniji). Njegova vlast nad vidljivim i nevidljivim svijetom apsolutna je, tiha i savršena.