Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra.
Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra.
Vjetrove čini Svojim glasnicima, plamteću vatru Svojim slugama.
Utemeljio je Zemlju na njezinim temeljima, neće se pomaknuti u vijeke vjekova.
Bezdanom si je kao odjećom pokrio, nad gorama stajahu vode.
Od prijekora Tvoga pobjegoše, od glasa groma Tvoga prestravljeno uzmakoše.
Utemeljio je Zemlju na njezinim temeljima, neće se pomaknuti u vijeke vjekova.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka.
יָֽסַד אֶרֶץ עַל מְכוֹנֶיהָ בַּל תִּמּוֹט עוֹלָם וָעֶֽד
ya.sad- 'E.retz 'al- me.kho.Nei./ha bal- ti.Mot o.Lam va./'Ed
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Utemeljio je zemlju na temeljima njezinim, ne pomakne se dovijeka i zauvijek."
1. utemeljio je Izvornik: יָֽסַד [ya.sad] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda od korijena y-s-d (utemeljiti, osnovati). Značenje: Ukazuje na Božanski čin stvaranja kao svrhovit, stabilan i čvrst građevinski pothvat.
2. temeljima njezinim Izvornik: מְכוֹנֶיהָ [me.kho.Nei.ha] Gramatika: Imenica מָכוֹן (makhon) u množini s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda koji se odnosi na zemlju. Značenje: Označava čvrstu bazu, uporište ili mjesto boravka, naglašavajući arhitektonsku i kozmičku stabilnost koju Bog osigurava.
3. ne pomakne (se) Izvornik: בַּל תִּמּוֹט [bal- ti.Mot] Gramatika: Glagol u Niphal imperfektu, 3. lice jednine ženskog roda od korijena m-w-t (posrnuti, ljuljati se), uz poetsku negaciju 'bal'. Značenje: Negacija uz ovaj glagol apsolutno i snažno izražava trajnu stabilnost i nepromjenjivost stvorene zemlje.
4. dovijeka i zauvijek Izvornik: עוֹלָם וָעֶֽד [o.Lam va.'Ed] Gramatika: Idiomatska fraza složena od imenica 'olam (vječnost, neizmjerno vrijeme) i 'ed (trajanje) povezanih veznikom. Značenje: Služi kao pojačanje koje izražava ideju apsolutne vremenske neograničenosti, potvrđujući da je Božji red vječan.
Ovaj stih (Psalam 104,5) predstavlja snažnu poetsku izjavu o stabilnosti i trajnosti Božje tvorevine. Kroz metaforu gradnje, gdje je Bog prikazan kao mudri arhitekt i suvereni graditelj koji postavlja zemlju na čvrste i nepomične temelje, čitatelju se prenosi osjećaj duboke kozmičke sigurnosti.
Teološka poruka stiha jest apsolutna ovisnost svega stvorenoga o Božjoj moći i providnosti. Nasuprot drevnim mitovima koji često prikazuju stvaranje i svijet kao podložne kaosu i nestabilnosti, biblijski tekst ovdje ističe miran, suveren i trajno stabilan Božji poredak koji ne može biti srušen nijednom silom, ostajući postojan u svu vječnost.