Knjiga Psalama 104

1Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo! GOSPODE moj Bože, ti si tako velik! Ogrnut slavom i sjajem, 2prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem, ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor. 3On uslojava svoja boravišta iznad voda; od oblaka on čini svoje tijelo; on ide na krilima vjetra. 4Od vjetrova čini svoje glasonoše, a od plamenova, svoje izvršitelje. 5On je postavio zemlju na njene osnovice, ona je zauvijek neoboriva. 6Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom; vode ostaju na na planinama. 7Na tvoje grožnje one su se povukle, izluđene tvojim udarima grmljavine: 8prelazeći planine, silazeći u doline prema mjestima koja si im ti odredio. 9Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti; one se neće više vratiti prekriti zemlju. 10On šalje vodu iz izvora u klance; ona odlazi između planina; 11ona napaja sve poljske životinje, divlji magarci gase njome svoju žeđ. 12Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske koje pjevaju u lišću. 13Iz svojih boravišta on napaja planine; zemlja se nasićuje plodom tvoga rada: 14ti daješ travi nicati za stoku, biljkama koje čovjek sadi, izvlačeći svoj kruh iz zemlje. 15Vino raduje srce ljudima obasjavajući lica više no ulje. Kruh okrepljuje srca ljudska. 16Drveta GOSPODOVA se nasićuju, i cedrovi Libanski koje je on posadio. 17To ondje se gnijezde ptice, roda ima svoj stan u ciparisima. 18Visoke planine su za kozoroge, stijene su zaklon damanima . 19On je načinio mjesec za određivati blagdane, i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska. 20Ti postavljaš tmine, i to je noć kad se premještaju šumske zvijeri. 21Lavovi riču poslije svoje lovine i išću u Boga svoju hranu. 22O izlasku sunca one se povlače, i liježu u svoje jazbine, 23a čovjek odlazi na svoj posao, na svoje uzgoje sve do večeri. 24Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE! Ti si ih sve s mudrošću stvorio, zemlja je puna tvojih stvorova. 25Evo mora, velikog i prostranog među obalama, gdje se gibaju, bezbrojne, životinje velike i male. 26Ondje, odlaze i dolaze lađe, i Leviatan :: kojeg si ti stvorio za igrati se s njim. 27Svi računaju na tebe za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu: 28ti daješ, oni sakupljaju; ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju. 29Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti; ti im oduzmeš dah, oni izdišu i vraćaju se u svoju prašinu. 30Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni, a ti obnavljaš površinu zemlje. 31Nek slava GOSPODOVA traje zauvijek, nek se GOSPOD raduje svojim djelima! 32On pogleda zemlju, ona uzdrhti; on dodirne planine, i one zadime se. 33Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA, ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga . 34Nek moja pjesma njemu bude ugodna! I nek GOSPOD čini radost meni! 35Nek grješnici nestanu sa zemlje, i nek nevjernici ne postoje! Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo! Aleluja !