Knjiga Psalama 104

1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Jahve, Bože moj, veoma si velik, odjenuo si Veličanstvo i Sjaj. 2Ogrćeš se svjetlošću kao haljinom, razapinješ Nebesa kao zastor. 3Koji u vodama natkriva Svoje gornje odaje, koji postavlja oblake za Svoja kola, koji hoda na krilima vjetra. 4Vjetrove čini Svojim glasnicima, plamteću vatru Svojim slugama. 5Utemeljio je Zemlju na njezinim temeljima, neće se pomaknuti u vijeke vjekova. 6Bezdanom si je kao odjećom pokrio, nad gorama stajahu vode. 7Od prijekora Tvoga pobjegoše, od glasa groma Tvoga prestravljeno uzmakoše. 8Izdižu se planine, spuštaju se doline k mjestu koje si za njih utemeljio. 9Postavio si granicu koju neće prijeći, neće se vratiti da prekriju Zemlju. 10On šalje izvore u doline, oni teku između planina. 11Napajaju svaku poljsku zvijer, divlji magarci gase svoju žeđ. 12Nad njima prebivaju ptice nebeske, između grana puštaju glas. 13On napaja planine iz Svojih odaja, plodom Tvojih djela siti se zemlja. 14Ti daješ rasti travi za stoku i bilju na službu čovjeku, da izvede kruh iz zemlje. 15I vino razveseljuje srce čovjekovo, da mu od ulja zasja lice, a kruh okrepljuje srce čovjeka. 16Nasićuju se stabla Jahvina, cedri libanonski koje je On posadio. 17Ondje ptice svijaju gnijezda, u čempresima je kuća rodina. 18Visoke planine su za kozoroge, stijene su utočište pećinarima. 19Načinio je mjesec za određena vremena, sunce poznaje svoj zalazak. 20Postavljaš tamu i nastaje noć, u njoj se šulja svaka šumska zvijer. 21Mladi lavovi riču za plijenom i traže od Boga svoju hranu. 22Izađe sunce, skupe se i legnu u svoje brloge. 23Izlazi čovjek na svoje djelo i na svoj rad do večeri. 24Kako su brojna Tvoja djela, Jahve! Sva si ih Mudrošću načinio, puna je Zemlja stvorenja Tvojih. 25Ovo je more, veliko i prostrano, tamo su gmazovi bez broja, životinje male s velikima. 26Ondje plove brodovi; Levijatan, kojega si oblikovao da se s njim igraš. 27Svi oni od Tebe iščekuju da im daš njihovu hranu u svoje vrijeme. 28Daješ im, a oni skupljaju; otvaraš Svoju Ruku, nasite se dobrom. 29Sakriješ Lice Svoje, oni se prestraše; oduzmeš im dah, oni izdišu i u svoj se prah vraćaju. 30Pošalješ Svoj Duh, oni se stvaraju, i obnavljaš zemlju. 31Neka bude Slava Jahvina zauvijek, neka se Jahve raduje u Djelima Svojim. 32On pogleda na Zemlju i ona se zatrese, dotakne planine te se one zadime. 33Pjevat ću Jahvi za svoga života, svirat ću svome Bogu dok me ima. 34Neka Mu bude ugodno razmišljanje moje, ja ću se radovati u Jahvi. 35Neka nestanu grešnici sa zemlje i opakih neka više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!