Knjiga Psalama 90
1Gospodine, Ti si nam bio prebivalište iz naraštaja u naraštaj. 2Prije nego što se rodiše planine i što Ti sazda Zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti Ti si Bog. 3Vraćaš smrtnika u prah i govoriš: "Vratite se, sinovi čovječji!" 4Jer tisuću je godina u Tvojim očima kao jučerašnji dan kad prođe i kao straža u noći. 5Odnio si ih bujicom, oni su san; ujutro su kao trava koja prolazi. 6Ujutro cvjeta i obnavlja se, uvečer vene i suši se. 7Jer skončasmo u Tvome Gnjevu i u Tvojoj smo Srdžbi prestravljeni. 8Stavio si naša bezakonja pred Sebe, naše tajne na svjetlost Svoga Lica. 9Jer svi naši dani nestadoše u Tvome Gnjevu, skončasmo svoje godine poput uzdaha. 10Dani naših godina iznose sedamdeset godina, a ako smo u snazi, osamdeset godina; a njihov je ponos muka i nevolja, jer brzo prođe i mi odletimo. 11Tko poznaje snagu Tvoga Gnjeva i Srdžbu Tvoju razmjerno strahu pred Tobom? 12Nauči nas tako brojiti naše dane, da zadobijemo srce mudrosti. 13Vrati se, Jahve! Do kada? Sažali se nad slugama Svojim. 14Nasiti nas ujutro Svojom Milošću, te ćemo klicati i radovati se u sve naše dane. 15Obraduj nas za dane u kojima si nas ponizio, za godine u kojima smo vidjeli zlo. 16Neka se slugama Tvojim ukaže Djelo Tvoje, i Veličanstvo Tvoje na sinovima njihovim. 17Neka Milina Jahve, Boga našega, bude nad nama, i učvrsti nam djelo ruku naših; djelo ruku naših, učvrsti ga!