Knjiga Psalama 22

1Ravnatelju zbora, na "Košuta svitanja " . Psalam Davidov. 2Moj Bože, moj Bože, zašto si me napustio? Ja sam urlikao, moj spas ostaje daleko. 3Danju, ja zovem, a ti mi ne odgovaraš, moj Bože; noću, ja ne nalazim odmora. 4Ipak ti si Svetac; ti stoluješ, tebi hvalospjev Izraelov ! 5Naši su očevi računali na tebe; oni su računali na tebe, a ti si ih oslobađao. 6Oni su vapili prema tebi, i ti ih bijaše oslobađao; oni računaše na tebe, ne bijahu razočarani. 7Ali ja, ja sam jedan crv, a ne više čovjek, ispsovan od ljudi, odbačen od puka. 8Svi oni koji me vide, podruguju se; oni se cerekaju i klimaju glavom: 9” Okreni se prema GOSPODU! Nek ga oslobodi, nek ga oslobodi, jer on ga voli! “ 10Ti, ti si mi dao iskrsnuti iz trbuha moje majke i ti si me stavio u sigurnost na njene grudi. 11Od izlaska iz utrobe, ja bih predan tebi; od trbuha moje majke, moj Bog si ti! 12Ne ostani tako daleko jer opasnost je bliska i nema ovdje pomoći. 13Brojni me bikovi opkoljavaju, životinje Bašanske me okružuju. 14Oni otvaraju gubicu protiv mene, ovi ričuči i razdirući lavovi. 15Kao voda ja otječem; svi se moji udovi rastavljaju. Moje srce je jednako vosku, on se otapa u mojoj utrobi. 16Moja je snaga usahla kao otpadak, jezik mi se slijepio uz čeljusti. Ti me rušiš u prašinu smrti. 17Psi me opkoljavaju; jedna banda zločinaca me okružuje: kao lavu oni mi vežu ruke i noge. 18Ja mogu prebrojati sve svoje kosti; ljudi me vide, oni me promatraju. 19Oni dijele moju odjeću i ždrijebaju moje habite. 20Ali, ti, GOSPODE, ne ostani daleko tako! O snago moja, u pomoć! Pohiti! 21Spasi moj život od mača i moju osobu od šapa pasjih; 22istrgni me iz ralja lavljih, i od rogova bivolskih® ti si mi odgovorio! 23Ja ću ponoviti tvoje ime svojoj braći i hvaliti tebe cijelom saboru: 24Vi koji se plašite Boga, hvalite ga! Vi svi, raso Jakovljeva, slavite ga! Vi svi, raso Izraelova, bojte ga se! 25On nije odbacio ni prokleo nesretnika u nevolji; on njemu nije skrio lice; on ga je slušao kad kad je ovaj vapio prema njemu. 26O tebi je moj hvalospje! U velikom saboru, ja ispunjavam svoje zavjete pred onima koji ga se boje: 27Ponizni jedu do sitosti; oni hvale GOSPODA, oni koji traže GOSPODA: "Vama, dug i sretan život!“ 28Cijela će se zemlja sjećati i vratiti se prema GOSPODU; sve obitelji naroda poklonit će se pred licem njegovim: 29GOSPODU, kraljevstvo! On goospoduje poganima. 30Svi sretnici zemlje su jeli: evo ih pruženih po zemlji! Pred njegovim licem, svi umirući se savijaju: on ih nije pustio živjeti. 31Jedno će potomstvo služiti GOSPODU; govorit će se tom pokoljenju; 32ono će doći proglasiti njegovu pravdu, i reći uku koji će se roditi ono što je Bog učinio.