Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od moga spasenja, od riječi moga vapaja.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od moga spasenja, od riječi moga vapaja.
Bože moj, zovem danju, a Ti ne odgovaraš, i noću, ali nema mi tišine.
A Ti si Svet, stoluješ na hvalama Izraela.
U Tebe se pouzdaše oci naši, pouzdaše se, i Ti ih izbavi.
Bože moj, zovem danju, a Ti ne odgovaraš, i noću, ali nema mi tišine.
Bože moj! vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću ali nemam mira.
אֱֽלֹהַי אֶקְרָא יוֹמָם וְלֹא תַעֲנֶה וְלַיְלָה וְֽלֹא דֽוּמִיָּה לִֽי
'elo.Ha/i 'ek.Ra' Yo.mom ve./Lo' ta.'a.Neh ve./Lay.lah ve./lo'- du.mi.Yah L/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bože moj zovem danju i ne odgovaraš i noću i ne tišina meni"
1. Bože moj Izvornik: אֱֽלֹהַי ['elohay] Gramatika: Imenica 'elohim (Bog) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Osnovna riječ je oblikom u množini (pluralis majestatis), ali gramatički se slaže s glagolima u jednini kada se odnosi na Boga Izraela. Značenje: Ova riječ izražava duboko osobni i intimni odnos psalmista sa Stvoriteljem. Prizivanje Boga kao 'svog' u trenutku patnje snažno pojačava dramu i bol zbog osjećaja potpune napuštenosti.
2. zovem Izvornik: אֶקְרָא ['eqra'] Gramatika: Glagol iz korijena q-r-' (zvati, vikati, prizivati) u imperfektu prvog lica jednine (qal forma). Imperfekt u hebrejskom ovdje označava trajnu, kontinuiranu i nedovršenu radnju. Značenje: Ukazuje na neprestanu, ustrajnu i goruću molitvu proizašlu iz duboke nevolje. Psalmist ne odustaje, naglašavajući očajničku i aktivnu potrebu za božanskom intervencijom.
3. danju Izvornik: יוֹמָם [yomam] Gramatika: Prilog vremena nastao od imenice 'yom' (dan) s adverbijalnim završetkom. Označava razdoblje dnevnog svjetla. Značenje: Zajedno s kasnijim spomenom noći tvori merizam, figuru koja obuhvaća cjelokupnost vremena. Njegov vapaj i patnja ispunjavaju svaki trenutak egzistencije, bez prekida.
4. i ne odgovaraš Izvornik: וְלֹא תַעֲנֶה [welo' ta'aneh] Gramatika: Spoj veznika 'waw' (i/a), negacije 'lo'' (ne) i glagola iz korijena '-n-h (odgovoriti) u imperfektu drugog lica jednine. Značenje: Ovo je središnji teološki i egzistencijalni problem stiha: neobjašnjiva Božja šutnja. Strašan kontrast između čovjekove stalne molitve i božanskog izostanka odgovora stvara temeljnu napetost ovog psalma.
5. tišina Izvornik: דֽוּמִיָּה [dumiyyah] Gramatika: Ženska imenica izvedena iz korijena d-m-m, koji označava mirovanje, šutnju, počinak ili zatišje. Ovdje je upotrijebljena uz negaciju koja joj prethodi. Značenje: Prestavlja potpuni unutarnji nemir i nedostatak olakšanja. Agonija je toliko velika da psalmist ne može pronaći mir niti njegov bolni vapaj može utihnuti i naći počinak.
Ovaj stih (Psalam 22,3 prema hebrejskoj numeraciji) donosi jedan od najsnažnijih biblijskih izraza duhovne patnje, bogoostavljenosti i noći duše. Psalmist se nalazi u agoniji neprekidne molitve koja traje bez prestanka, danju i noću, suočavajući se isključivo s bolnom, neobjašnjivom Božjom šutnjom. Izostanak odgovora ne donosi mu nikakvo olakšanje niti zatišje, već stvara nepodnošljiv unutarnji nemir u kojem ne može pronaći mir.
Ipak, unatoč očaju koji proizlazi iz te šutnje, stih istovremeno otkriva nesalomljivu i grčevitu vjeru. Psalmist ne odbacuje Stvoritelja, već Ga od samog početka oslovljava prisnim izrazom 'Bože moj', odbijajući raskinuti taj osobni savez. Ta duboka napetost između potpunog osjećaja napuštenosti i upornog, očajničkog prizivanja Boga daje ovom stihu neizmjernu teološku težinu, koju će kasnije Krist preuzeti na križu.