Bože moj, zovem danju, a Ti ne odgovaraš, i noću, ali nema mi tišine.
Bože moj, zovem danju, a Ti ne odgovaraš, i noću, ali nema mi tišine.
A Ti si Svet, stoluješ na hvalama Izraela.
U Tebe se pouzdaše oci naši, pouzdaše se, i Ti ih izbavi.
K Tebi zavapiše i izbaviše se, u Tebe se pouzdaše i ne posramiše se.
A ja sam crv, a ne čovjek, sramota ljudima i prezren od naroda.
U Tebe se pouzdaše oci naši, pouzdaše se, i Ti ih izbavi.
U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.
בְּךָ בָּטְחוּ אֲבֹתֵינוּ בָּטְחוּ וַֽתְּפַלְּטֵֽמוֹ
Be./kha ba.te.Chu 'a.vo.Tei./nu ba.te.Chu va./te.fa.le.te./mo
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U tebe pouzdaše se oci naši pouzdaše se i izbavio si ih"
1. U tebe Izvornik: בְּךָ [be.kha] Gramatika: Prijedlog 'b' (u, na) sa sufiksom za drugo lice jednine muškog roda. Značenje: Označava osobni i izravni odnos prema Bogu; objekt pouzdanja nije apstraktna sila nego sam Jahve.
2. pouzdaše se Izvornik: בָּטְחוּ [ba.te.chu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine zajedničkog roda, od korijena batach (pouzdati se, osloniti se). Značenje: Izražava duboko osjećanje sigurnosti, čvrstog pouzdanja i bezbrižnosti koja proizlazi iz vjere u Božju vjernost.
3. oci naši Izvornik: אֲבֹתֵינוּ ['a.vo.tei.nu] Gramatika: Imenica muškog roda u množini ('avot) s pronominalnim sufiksom za 1. lice množine (naši). Značenje: Pozivanje na patrijarhe i pretke iz povijesti spasenja, čija su iskustva s Bogom temelj nade za trenutnu generaciju.
4. i izbavio si ih Izvornik: וַֽתְּפַלְּטֵֽמוֹ [va.te.fa.le.te.mo] Gramatika: Waw konsekutivni uz Piel imperfekt, 2. lice jednine muškog roda s pronominalnim poetičnim sufiksom za 3. lice množine (od korijena palat - izbaviti, spasiti). Značenje: Waw konsekutivni ovdje označava izravnu posljedicu njihova pouzdanja, dok Piel oblik naglašava aktivno, snažno i namjerno Božje izbavljenje iz opasnosti.
Ovaj stih (Psalam 22,5) predstavlja ključni trenutak sjećanja na povijest spasenja unutar poznate molitve patnika. Psalmist u jeku vlastite nevolje traži uporište u prošlosti, podsjećajući se na Božji povijesni odnos s Izraelom i uspostavljajući model vjere koji želi slijediti.
Ponavljanje glagola 'pouzdati se' snažno naglašava neprekidno i bezrezervno oslanjanje predaka na Boga, dok zadnja riječ stiha ukazuje na neraskidivu uzročno-posljedičnu vezu – njihova vjera urodila je Božjim aktivnim izbavljenjem. Time se stvara oštar kontrast s patnikovom trenutnom situacijom, ali i teološki argument za uslišanje molitve: Bog koji je vjerno spašavao u prošlosti, pozvan je učiniti to isto i u sadašnjosti.