Knjiga Psalama 144
1Blagoslovljen Jahve, stijena moja, koji uči moje ruke za boj, a moje prste za rat. 2On je Milost moja i tvrđava moja, utočište moje i Izbavitelj moj, štit moj, u Njega se sklanjam, Onaj koji podlaže moj narod pod mene. 3Jahve, što je čovjek da ga poznaješ, sin smrtnika da na njega misliš? 4Čovjek nalikuje dahu, a njegovi su dani kao prolazna sjena. 5Jahve, savij Svoja Nebesa i siđi, dotakni planine i zadimit će se. 6Sijevni munjom i rasprši ih, pošalji Svoje strijele i smeti ih. 7Pruži Svoje Ruke s visine, izbavi me i spasi me iz mnogih voda, iz ruke sinova tuđine. 8čija usta govore ispraznost, a desnica im je desnica laži. 9Bože, pjevat ću Ti novu pjesmu, na harfi od deset žica svirat ću Ti. 10Koji daje spasenje kraljevima, koji izbavlja Davida, slugu Svoga, od zloga mača. 11Izbavi me i spasi me iz ruke tuđinaca, čija usta govore ispraznost, a desnica im je desnica laži. 12Neka naši sinovi budu kao mladice uzgojene u svojoj mladosti, a naše kćeri kao ugaoni stupovi isklesani po uzoru na palaču. 13Naša su spremišta puna, obiluju svakovrsnim plodovima; naša stada rađaju na tisuće, na desetke tisuća po našim pašnjacima. 14Naši su volovi natovareni; nema provale ni izlaska, ni zapomaganja na našim trgovima. 15Blažen narod kojemu je ovako, blažen narod čiji je Bog Jahve.