Knjiga Psalama 73

1Doista, Bog je dobar Izraelu, onima čista srca. 2A ja, zamalo mi posrnuše noge, gotovo mi se poskliznuše koraci. 3Jer zavidjeh oholima, gledajući mir opakih. 4Jer nema okova do smrti njihove i ugojeno je tijelo njihovo. 5U muci smrtnika oni nisu, niti s ljudima bivaju pogođeni. 6Zato im je oholost ogrlica, a ruho nasilja ih zaogrće. 7Iz sala izlazi oko njihovo, prelijevaju se zamisli srca. 8Podruguju se i pakosno govore, o tlačenju s visine govore. 9Usta svoja na Nebesa postavljaju, a jezik njihov hodi po Zemlji. 10Stoga se narod Njegov vraća ovamo i ispija obilne vode. 11I govore: "Kako zna Bog i ima li znanja u Svevišnjega?" 12Gle, to su bezbožnici: uvijek spokojni, umnožavaju bogatstvo. 13Zaista, uzalud očistih svoje srce i u nedužnosti oprah svoje ruke. 14A bivam udaran sav dan, i moj je ukor svakoga jutra. 15Da sam rekao: "Govorit ću tako", gle, iznevjerio bih naraštaj Tvojih sinova. 16I promišljah da spoznam ovo, ali to bijaše muka u mojim očima. 17dok ne uđoh u Svetišta Božja i razumjeh njihov svršetak. 18Doista, na skliska mjesta Ti ih postavljaš, rušiš ih u propast. 19Kako u trenu postadoše pustoš, propadoše, skončaše od strahota. 20Kao san nakon buđenja, Gospode, pri buđenju prezret ćeš njihovu sliku. 21Kad mi se srce ogorčilo i kad u bubrezima svojim bijah proboden, 22A ja bijah bezuman i ne znadoh, životinja bijah pred Tobom. 23A ja sam svagda s Tobom, Ti si me uhvatio za desnicu. 24Svojim ćeš me savjetom voditi i poslije me u Slavu primiti. 25Koga imam na Nebesima? I s Tobom ne želim ništa na Zemlji. 26Klonu tijelo moje i srce moje: stijena srca moga i udio moj Bog je zauvijek. 27Jer evo, oni koji su daleko od Tebe propast će; uništio si svakoga tko Ti se iznevjeri. 28A meni je Božja blizina dobro. U Gospodinu Jahvi postavih svoje utočište, da pripovijedam sva Tvoja djela.