Iznenada, kojeg li pustošenja! evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.
Iznenada, kojeg li pustošenja! evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.
Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike, kao jedan san u buđenju.
Toliko koliko imah srce ogorčeno, križe rastrgana,
ja, budala, ne razumijevajući ništa, ja bijah kao jedna životinja, ali ja bijah s tobom.
Jer ja uvijek bijah s tobom: ti si mi uhvatio desnu ruku,
Toliko koliko imah srce ogorčeno, križe rastrgana,
Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
כִּי יִתְחַמֵּץ לְבָבִי וְכִלְיוֹתַי אֶשְׁתּוֹנָֽן
kiy yitchamets levaviy vekhilyotay 'eshtonan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.