U istinu, ti njih stavljaš na jedno sklisko tle za sunovratiti ih prema propasti.
U istinu, ti njih stavljaš na jedno sklisko tle za sunovratiti ih prema propasti.
Iznenada, kojeg li pustošenja! evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.
Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike, kao jedan san u buđenju.
Toliko koliko imah srce ogorčeno, križe rastrgana,
ja, budala, ne razumijevajući ništa, ja bijah kao jedna životinja, ali ja bijah s tobom.
Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike, kao jedan san u buđenju.
Kao san, kad se čovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraćaš utvaru njihovu.
כַּחֲלוֹם מֵהָקִיץ אֲדֹנָי בָּעִיר צַלְמָם תִּבְזֶֽה
kachalom mehakiyts 'adonay ba'iyr tsalmam tivze
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.