Knjiga Psalama 88

1Jahve, Bože spasenja moga, danju i noću vapijem pred Tobom. 2Neka dođe pred Tebe moja molitva, prikloni Svoje uho mome vapaju. 3Jer duša se moja nasitila nevolja i život je moj dospio do Podzemlja. 4Ubrojen sam među one koji silaze u jamu, postadoh kao čovjek bez snage. 5Slobodan među mrtvima, poput probodenih što leže u grobu, kojih se više ne sjećaš, i oni su od Tvoje Ruke odsječeni. 6Stavio si me u jamu najdonju, u tmine, u dubine. 7Na meni počiva Tvoj Gnjev i svim Svojim valovima mučio si me. Sela. 8Udaljio si moje poznanike od mene, učinio si me njima gnusobom; zatvoren sam i ne izlazim. 9Oko moje sahne od nevolje, zazivah Te, Jahve, svaki dan, širio sam k Tebi dlanove svoje. 10Zar za mrtve činiš čudo? Ili će sjene ustati i hvaliti Te? Sela. 11Zar će se u grobu pripovijedati Tvoja Milost, a Tvoja Vjernost u Propasti? 12Zar će u tami biti znano čudo Tvoje i Pravednost Tvoja u zemlji zaborava? 13A ja k Tebi, Jahve, vapijem, i ujutro Te moja molitva dočekuje. 14Zašto, Jahve, odbacuješ moju dušu i skrivaš Svoje Lice od mene? 15Nevoljnik sam i umirem od mladosti, podnosio sam Tvoje strahote, smeten sam. 16Preko mene prijeđe Tvoj Gnjev, Tvoji me užasi satrše. 17Okruživali su me kao voda cijeloga dana, opkolili su me svi zajedno. 18Udaljio si od mene prijatelja i druga, moji su znanci tama. 19Ti si udaljio od mene sudrugove i prijatelje; za bliske, ja imam tmine.