Početna ›

Psalam 88,11 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Oko moje sahne od nevolje, zazivah Te, Jahve, svaki dan, širio sam k Tebi dlanove svoje.

Zar za mrtve činiš čudo? Ili će sjene ustati i hvaliti Te? Sela.

Zar će se u grobu pripovijedati Tvoja Milost, a Tvoja Vjernost u Propasti?

Zar će u tami biti znano čudo Tvoje i Pravednost Tvoja u zemlji zaborava?

A ja k Tebi, Jahve, vapijem, i ujutro Te moja molitva dočekuje.

Biblija

Zar će se u grobu pripovijedati Tvoja Milost, a Tvoja Vjernost u Propasti?

Daničić-Karadžić

Eda li će se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?

Original

הַיְסֻפַּר בַּקֶּבֶר חַסְדֶּךָ אֱמֽוּנָתְךָ בָּאֲבַדּֽוֹן

Izgovor

ha/y.su.Par ba./Ke.ver chas.De./kha 'e.mu.na.te./kha ba./'a.va.Don

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Zar će biti prepričavana u grobu milost tvoja, vjernost tvoja u propasti?"

Analiza

1. Zar će biti prepričavana Izvornik: הַיְסֻפַּר [ha/y.su.Par] Gramatika: Upitna čestica 'ha' (he interrogativum) spojena je s glagolom u Pual poretku (pasivni intenzivni oblik). Ovdje se radi o imperfektu 3. lica jednine glagolskog korijena 'safar' (brojati, pričati, navješćivati). Značenje: Pasivni oblik naglašava nedostatak vršitelja radnje u podzemlju. Psalmist retorički pita ima li koga u smrti tko bi slavio Boga, implicirajući potpuno odsustvo takve mogućnosti.

2. u grobu Izvornik: בַּקֶּבֶר [ba./Ke.ver] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s određenim članom 'ha' (koji je asimiliran u vokalizaciju prijedloga) i imenicom 'qever' (grob, grobnica). Značenje: Predstavlja konačno prebivalište smrtnika, područje smrti i zaborava. U starozavjetnoj kozmologiji grob je mjesto tišine i potpune odvojenosti od aktivnog odnosa s Bogom.

3. milost tvoja Izvornik: חַסְדֶּךָ [chas.De./kha] Gramatika: Imenica 'chesed' (milost) nalazi se u jednini u konstruktnom stanju sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda ('tvoj'). Značenje: Pojam 'chesed' označava duboku Božju saveznu ljubav, milosrđe i neprolaznu dobrotu. Psalmist propituje gubi li ta najveća Božja odlika svoju svrhu ako nema živih da je iskuse i navješćuju.

4. vjernost tvoja Izvornik: אֱמֽוּנָתְךָ ['e.mu.na.te./kha] Gramatika: Imenica 'emunah' (vjernost, postojanost) sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda ('tvoja'). Značenje: Stojeći u poetičnoj paraleli s riječi 'chesed', 'emunah' naglašava Božju pouzdanost i nepokolebljivost Njegovih obećanja. Smrt se ovdje izjednačava s mjestom gdje se ta vjernost više ne može ni doživjeti ni posvjedočiti.

5. u propasti Izvornik: בָּאֲבַדּֽוֹן [ba./'a.va.Don] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) asimiliran s određenim članom ispred imenice 'avaddon', koja nastaje od glagolskog korijena 'avad' (propasti, izgubiti se, nestati). Značenje: Riječ funkcionira kao poetski sinonim za podzemlje (Šeol), predstavljajući mračno mjesto potpunog uništenja i ništavila. Snažno je suprotstavljena trajnoj i životvornoj naravi Božje milosti. Imena: - Abadon [אֲבַדּוֹן / avaddon] (ostalo) Znači: Propast, uništenje, mjesto propasti. Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'avad' (אָבַד) što znači 'propasti', 'nestati' ili 'izgubiti se'. Tom korijenu dodan je sufiks '-on' koji je čest za tvorbu apstraktnih imenica ili naziva lokaliteta u hebrejskom jeziku.

Zaključak

Ovaj stih iz Psalma 88 (redak 12 prema hebrejskoj numeraciji) iznimno duboko odražava psalmistov očaj i klasičnu starozavjetnu teologiju o zagrobnom životu. Kroz dvije snažne retoričke tvrdnje, autor pregovara s Bogom za vlastiti život, argumentirajući da sama smrt (grob, Abadon) ne donosi nikakvu korist Božjoj slavi. U podzemlju nema bogoštovlja; mrtvi ne mogu navješćivati niti svjedočiti o najsvetijim Božjim atributima – Njegovoj saveznoj ljubavi (chesed) i postojanoj vjernosti (emunah).

Struktura stiha koristi tipičan hebrejski poetski paralelizam: 'grob' stoji nasuprot 'propasti' (Abadonu), dok 'milost' stoji nasuprot 'vjernosti'. Ovakva kompozicija snažno naglašava egzistencijalni strah starozavjetnog vjernika od potpunog odvajanja od Boga u smrti. Psalmistova molitva tako postaje ne samo vapaj očajnika za preživljavanjem, već i teološki apel: on poziva Boga da ga spasi radi samoga Boga, jer su živući ti koji svjedoče Njegova čudesna djela i donose mu hvalu.