Početna ›

Psalam 88,10 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Udaljio si moje poznanike od mene, učinio si me njima gnusobom; zatvoren sam i ne izlazim.

Oko moje sahne od nevolje, zazivah Te, Jahve, svaki dan, širio sam k Tebi dlanove svoje.

Zar za mrtve činiš čudo? Ili će sjene ustati i hvaliti Te? Sela.

Zar će se u grobu pripovijedati Tvoja Milost, a Tvoja Vjernost u Propasti?

Zar će u tami biti znano čudo Tvoje i Pravednost Tvoja u zemlji zaborava?

Biblija

Zar za mrtve činiš čudo? Ili će sjene ustati i hvaliti Te? Sela.

Daničić-Karadžić

Eda li ćeš na mrtvima činiti čudesa? ili će mrtvi ustati i tebe slaviti?

Original

הֲלַמֵּתִים תַּעֲשֶׂה פֶּלֶא אִם רְפָאִים יָקוּמוּ יוֹדוּךָ סֶּֽלָה

Izgovor

ha./la./me.Tim ta.'a.seh- Pe.le' 'im- re.fa.'Im ya.Ku.mu yo.Du./kha Se.lah

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Zar za mrtve činiš čudo ili sjene će ustati hvaliti te Selah"

Analiza

1. zar za mrtve Izvornik: הֲלַמֵּתִים [ha-la-metim] Gramatika: Riječ se sastoji od upitne čestice 'ha' (zar), prijedloga 'le' (za/prema), određenog člana i imenice 'metim' (mrtvi). Imenica je u množini i odnosi se na preminule. Značenje: Pitanje je retoričko i izražava uvjerenje da u carstvu mrtvih nema mogućnosti za Božje zahvate. Ukazuje na konačnost fizičke smrti prije novozavjetne objave o uskrsnuću.

2. činiš čudo Izvornik: תַּעֲשֶׂה פֶּלֶא [ta'aseh pele'] Gramatika: Glagol 'ta'aseh' je u Qal imperfektu 2. lica jednine muškog roda (činiš / hoćeš li učiniti). 'Pele' je imenica koja prevodimo kao čudo, divno ili neshvatljivo djelo. Značenje: Riječ 'pele' redovito se koristi za izvanredna, spasonosna Božja čuda koja krše prirodne zakone. Psalmist očajnički pita hoće li Bog svoju spasenjsku moć očitovati onima koji su već u grobu.

3. sjene Izvornik: רְפָאִים [refa'im] Gramatika: Ovo je imenica u množini, najvjerojatnije izvedena od korijena 'rafa' koji znači 'biti slab', 'opušten' ili 'mlitav'. Značenje: U starozavjetnoj poeziji ovaj pojam označava stanovnike Šeola (podzemlja), mrtve koji preživljavaju kao tek blijede sjene onoga što su nekad bili. Ukazuje na stanje potpune nemoći i odvojenosti od aktivnog života i prisutnosti s Bogom.

4. hvaliti te Izvornik: יוֹדוּךָ [yodukha] Gramatika: Riječ je o glagolu 'yadah' (zahvaljivati, slaviti) u Hiphil imperfektu 3. lica množine. Na glagol je dodan pronominalni sufiks 2. lica jednine 'kha' (tebi/te). Značenje: Glagol primarno označava javno i glasno zahvaljivanje Bogu u zajednici vjernika za Njegova spasonosna djela. Stih naglašava drevno teološko shvaćanje da umrli više ne mogu sudjelovati u bogoštovlju.

5. Selah Izvornik: סֶּֽלָה [selah] Gramatika: Ovo je neprevodiva tehnička riječ koja predstavlja glazbenu ili liturgijsku oznaku. Često se pojavljuje u poeziji, posebno u Psalmima. Značenje: Znanstvenici pretpostavljaju da označava stanku, glazbeni preludij ili poziv vjernicima na dublje promišljanje o otpjevanom. Ovdje stvara dramatičnu i tešku pauzu nakon potresnog retoričkog pitanja o kraju života.

Zaključak

Ovaj stih iz Psalma 88, jednog od najmračnijih i najžalosnijih psalama u Bibliji, postavlja duboka egzistencijalna i teološka pitanja o smrti. Kroz dva paralelna retorička pitanja, psalmist izražava očaj svoje patnje, strahujući da će umrijeti prije nego što doživi Božje izbavljenje. Prema tadašnjem starozavjetnom shvaćanju Šeola (carstva mrtvih), smrt označava prekid aktivnog odnosa s Bogom, mjesto na kojem blijede "sjene" (refa'im) više ne mogu slaviti Jahvu niti iskusiti Njegova čuda.

Stoga ovakva argumentacija molitelja služi kao snažan, gotovo očajnički apel Bogu da djeluje sada, dok je on još živ. Psalmist Bogu predstavlja svojevrsni logički argument: ako dopustiš da umrem, izgubit ćeš onoga tko Te slavi, a Tvoja čudesna moć (pele) neće se moći očitovati u zemlji zaborava. Stih tako naglašava koliko je starozavjetna vjera bila usmjerena na život, te predstavlja dramatičan krik za božanskom intervencijom, iscjeljenjem i spasenjem u ovom, zemaljskom životu.