Zašto, Jahve, odbacuješ moju dušu i skrivaš Svoje Lice od mene?
Zašto, Jahve, odbacuješ moju dušu i skrivaš Svoje Lice od mene?
Nevoljnik sam i umirem od mladosti, podnosio sam Tvoje strahote, smeten sam.
Preko mene prijeđe Tvoj Gnjev, Tvoji me užasi satrše.
Okruživali su me kao voda cijeloga dana, opkolili su me svi zajedno.
Udaljio si od mene prijatelja i druga, moji su znanci tama.
Preko mene prijeđe Tvoj Gnjev, Tvoji me užasi satrše.
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
עָלַי עָבְרוּ חֲרוֹנֶיךָ בִּעוּתֶיךָ צִמְּתוּתֻֽנִי
'A.la/i 'a.ve.Ru cha.ro.Nei./kha bi.'u.Tei./kha tzi.me.tu.Tu./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Preko mene pređoše gnjevi tvoji, užasi tvoji satrše me."
1. Preko mene pređoše Izvornik: עָלַי עָבְרוּ ['A.la/i 'a.ve.Ru] Gramatika: עָלַי je prijedlog 'al' (na, preko) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. עָבְרוּ je glagol u Qal perfektu, 3. lice množine od korijena 'avar' (prijeći). Značenje: Ova fraza oslikava patnju kao nezaustavljivu silu, poput razornih valova, bujice vode ili oluje koja prelijeva i potapa psalmista. Prijelaz Božjeg gnjeva 'preko' njega sugerira da je on bespomoćna žrtva nadmoćne stihije.
2. gnjevi tvoji Izvornik: חֲרוֹנֶיךָ [cha.ro.Nei./kha] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Korijen 'charah' doslovno asocira na zapaljenje, gorenje ili plamćenje. Značenje: Korištenje množine ('gnjevi' umjesto 'gnjev') označava intenzitet, opetovanost i razornu snagu Božjeg nezadovoljstva. Teološki, patnik osjeća da Božji gnjev nije tek trenutna emocija, već goruća vatra koja ga u potpunosti obuzima.
3. užasi tvoji Izvornik: בִּעוּתֶיךָ [bi.'u.Tei./kha] Gramatika: Imenica muškog roda u množini izvedena iz korijena 'ba'at' (prestrašiti, obuzeti panikom), povezana s pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Riječ naglašava duboki, paralizirajući i egzistencijalni strah. Pripisujući te strahote izravno Bogu ('tvoji'), psalmist izražava misterij patnje u kojem se Izvor spasenja percipira kao uzrok apsolutnog terora.
4. satrše me Izvornik: צִמְּתוּתֻֽנִי [tzi.me.tu.Tu./ni] Gramatika: Rijedak i intenzivan glagolski oblik (Pilel perfekt), 3. lice množine s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Reduplikacija (ponavljanje) zadnjeg suglasnika korijena 'tzamat' (uništiti, ušutkati) naglašava ekstremnu silinu i konačnost radnje. Značenje: Označava potpuno brisanje, uništenje i 'ušutkavanje', odnosno izbacivanje iz zajednice živih. Sama jezična težina i neobičnost ovog dugog glagolskog oblika odražavaju osjećaj psihičke i fizičke slomljenosti bez izlaza.
Ovaj stih (Psalam 88,17) predstavlja jedan od najmračnijih trenutaka unutar biblijskog Psaltira, donoseći vrhunac osjećaja božanske napuštenosti. Psalmist ne pripisuje svoju bol nesretnim okolnostima niti naravi ljudskih neprijatelja, već je doživljava kao izravan, preplavljujući i uništavajući udar samoga Boga. Patnja ovdje zadobiva kozmičku težinu; Bog, koji je uobičajeno temelj saveza, utočište i zaštitnik svoga naroda, u subjektivnom iskustvu patnika pretvorio se u silu gorućeg gnjeva i paralizirajućih užasa.
Unatoč tom osjećaju potpune anihilacije (što je jezično podcrtano teškim, produženim glagolskim oblikom za uništenje), ključno je uočiti implicitni, duboki paradoks molitve. Samim izgovaranjem ovih riječi, psalmist i dalje izlijeva svoju muku izravno pred Boga (uporno ponavljajući zamjenicu 'tvoji'). Time svjedoči da autentična biblijska vjera ne nestaje u tami, već uključuje dramatično držanje za odnos sa Stvoriteljem čak i u trenucima kada se doživljava jedino Njegova neshvatljiva odsutnost i neprijateljstvo.