Početna ›

Psalam 88,14 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Zar će u tami biti znano čudo Tvoje i Pravednost Tvoja u zemlji zaborava?

A ja k Tebi, Jahve, vapijem, i ujutro Te moja molitva dočekuje.

Zašto, Jahve, odbacuješ moju dušu i skrivaš Svoje Lice od mene?

Nevoljnik sam i umirem od mladosti, podnosio sam Tvoje strahote, smeten sam.

Preko mene prijeđe Tvoj Gnjev, Tvoji me užasi satrše.

Biblija

Zašto, Jahve, odbacuješ moju dušu i skrivaš Svoje Lice od mene?

Daničić-Karadžić

Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraćaš lice svoje od mene?

Original

לָמָה יְהוָה תִּזְנַח נַפְשִׁי תַּסְתִּיר פָּנֶיךָ מִמֶּֽנִּי

Izgovor

la./Mah Yah.weh tiz.Nach naf.Sh/i tas.Tir pa.Nei./kha mi.Me./ni

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Zašto Jahve odbacuješ dušu moju skrivaš lice tvoje od mene"

Analiza

1. Zašto Izvornik: לָמָה [la.Mah] Gramatika: Upitni prilog nastao spajanjem prijedloga 'le' (za) i upitne zamjenice 'mah' (što). Označava potragu za razlogom ili svrhom. Značenje: U psalmima tužbalicama ova riječ izražava duboku egzistencijalnu zbunjenost, duhovni bol i neshvaćanje Božjeg postupanja prema patniku. Ne traži samo informaciju, već prosvjeduje protiv trenutnog stanja.

2. odbacuješ Izvornik: תִּזְנַח [tiz.Nach] Gramatika: Glagol od korijena 'zanach', Qal imperfekt, 2. lice jednine muškog roda. Imperfekt ovdje ukazuje na naizgled trajnu ili ponavljajuću radnju u sadašnjosti. Značenje: Nosi snažan emocionalni naboj gnušanja, prezira ili odbijanja, često korišten za odbacivanje nečeg smrdljivog. U teološkom smislu, označava osjećaj potpunog odbacivanja od strane Boga, kidanja osjećaja prihvaćenosti.

3. dušu moju Izvornik: נַפְשִׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica 'nefeš' u jednini ženskog roda s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine (moj). Značenje: U hebrejskoj antropologiji 'nefeš' nije tek bestjelesni dio čovjeka, već njegovo cjelokupno biće, goli život, disanje i identitet. Božje odbacivanje 'duše' ravno je prijetnji samom postojanju.

4. skrivaš Izvornik: תַּסְתִּיר [tas.Tir] Gramatika: Glagol od korijena 'satar', Hifil imperfekt, 2. lice jednine muškog roda. Uzročni Hifil oblik naglašava aktivnu, namjernu radnju subjekta. Značenje: Božje aktivno skrivanje lica znači svjesno uskraćivanje Njegove milosti, prisutnosti i vodstva. To je suprotnost spasenju i miru, ostavljajući čovjeka u stanju ranjivosti pred neprijateljima i smrću.

5. lice tvoje Izvornik: פָּנֶיךָ [pa.Nei./kha] Gramatika: Imenica 'panim' (lice) koja se uvijek pojavljuje samo u množini, ovdje vezana sa sufiksom 2. lica jednine muškog roda (tvoje). Značenje: Lice u Bibliji simbolizira naklonost, osobni odnos i pažnju onoga kome pripada. Božje svjetlo lica izvor je blagoslova i života, pa njegov izostanak donosi duhovni mrak. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da je ime izvedeno iz hebrejskog korijena 'hawah' (stariji oblik glagola 'hayah' - biti, postojati) u nesvršenom vremenu 3. lica jednine. Jezično ukazuje na aktivno postojanje ili stvaranje. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objavljuje i objašnjava svoje ime izjavom 'Ehejeh ašer ehejeh' (Ja sam koji jesam), izravno ga vežući uz glagol 'biti' i obećanje svoje trajne prisutnosti sa svojim narodom.

Zaključak

Ovaj stih, smješten u Psalmu 88 koji je poznat kao najmračniji biblijski psalam, predstavlja vrhunac bolne molitvene tužbalice i potpunog osjećaja božanskog napuštanja. Psalmist se suočava s neopisivom egzistencijalnom krizom, otvoreno pitajući zašto Bog aktivno i namjerno uskraćuje svoju prisutnost. To stanje izraženo je dvjema snažnim, paralelnim slikama: odbacivanjem samoga središta čovjekovog bića (duše) i skrivanjem Božjeg lica, što označava gubitak svake naklonosti i zaštite.

Međutim, iako tekst odiše teškim očajem, činjenica da se ove riječi uopće izgovaraju nosi snažnu teološku poruku. Unatoč dubokoj tami, vjernik ne prestaje komunicirati s Bogom; on i dalje upućuje svoj vapaj izravno 'Jahvi', koristeći Njegovo osobno savezništveno ime. Time ovaj stih svjedoči o ustrajnoj vjeri koja se, čak i kada Bog djeluje odsutno i neprijateljski raspoloženo, grčevito drži odnosa s Njim, pokazujući da je i sam prosvjed Bogu zapravo dubok čin vjere.