Knjiga Psalama 2
1Zašto ovo komešanje narodâ, nekorisno brundanje neznabožaca? 2Kraljevi se zemlje dižu na oružje i veliki se međusobno udružuju, protiv GOSPODA i protiv njegovog pomazanika: 3â€Raskinimo njihove sveze, odbacimo njihove okove.“ 4On se smije, onaj koji stoluje u nebesima; GOSPOD se sprda s njima. 5Tad im on progovori s gnjevom i njegova srdžba njih zastraši: 6†Ja posvetih svoga kralja na Sionu, svojoj svetoj planini.“ 7Ja ću obnanarodovati odluku: GOSPOD mi reče: †Ti si moj sin; ja, danas, tebe porodih . 8Išći mi, i ja ću ti dati narode u baštinu, u vlasništvo krajeve zemaljske. 9Ti ćeš njih skršiti željeznim žezlom, i, kao jedan grnčarski ćup, ti ćeš ih razbiti u komadiće.“ 10A sada, kraljevi, budite razboriti; popravite se, suci zemaljski! 11Služite GOSPODU sa strahom, kličite drhteći; 12- dajte počast sinu -; da se on ne naljuti, i vi na putu ne propadnete, jedna sitnica, i njegova srdžba plane! Sretni svi oni kojima je on utočište.