Knjiga Psalama 10
1Zašto, Jahve, stojiš u daljini, skrivaš se u vremenima nevolje? 2U oholosti opaki progoni siromaha, bivaju uhvaćeni u spletkama koje smisliše. 3Jer se bezbožnik hvali žudnjom duše svoje, a lakomac blagoslivlja i prezire Jahvu. 4Bezbožnik u svojoj oholosti ne traži; "Nema Boga", sve su njegove misli. 5Njegovi putevi uspijevaju u svako doba; Tvoji su Sudovi visoko, daleko od njega; na sve svoje protivnike on prezrivo puše. 6Reče u srcu svome: "Neću se pokolebati; od naraštaja do naraštaja zlo me neće snaći." 7Usta su mu puna kletve, prijevara i obmane, a pod jezikom mu je muka i bezakonje. 8Sjedi u zasjedi kraj naselja, u skrovitosti ubija nedužnoga, oči njegove vrebaju bespomoćnoga. 9Vreba u skrovištu kao lav u svome brlogu, vreba da zgrabi ubogoga; grabi ubogoga povlačeći ga u svoju mrežu. 10Sagne se, prigne se, i četa jadnika padne u njegovu moć. 11U srcu svome reče: "Zaboravio je Bog, sakrio je Svoje Lice, ne vidi nikada." 12Ustani, Gospode Bože, podigni Svoju Ruku, ne zaboravi nevoljnike. 13Zbog čega opaki prezire Boga i u srcu svome kaže: "Nećeš tražiti"? 14Vidio si, jer Ti gledaš muku i jad da ih uzmeš u Svoju Ruku. Tebi se prepušta nesretnik, siročetu Ti si bio pomoćnik. 15Slomi mišicu opakoga i zloga! Tražit ćeš njegovu opačinu, a nećeš je naći. 16Jahve je kralj zauvijek i dovijeka, nestadoše narodi iz zemlje Njegove. 17Želju poniznih čuo si, Jahve, učvrstit ćeš njihovo srce, priklonit ćeš Svoje uho. 18da sudiš siročetu i potlačenome, kako čovjek sa zemlje više ne bi ulijevao strah.