Vreba u skrovištu kao lav u svome brlogu, vreba da zgrabi ubogoga; grabi ubogoga povlačeći ga u svoju mrežu.
Vreba u skrovištu kao lav u svome brlogu, vreba da zgrabi ubogoga; grabi ubogoga povlačeći ga u svoju mrežu.
Sagne se, prigne se, i četa jadnika padne u njegovu moć.
U srcu svome reče: "Zaboravio je Bog, sakrio je Svoje Lice, ne vidi nikada."
Ustani, Gospode Bože, podigni Svoju Ruku, ne zaboravi nevoljnike.
Zbog čega opaki prezire Boga i u srcu svome kaže: "Nećeš tražiti"?
U srcu svome reče: "Zaboravio je Bog, sakrio je Svoje Lice, ne vidi nikada."
Kaže u srcu svome: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neće vidjeti nigda."
אָמַר בְּלִבּוֹ שָׁכַֽח אֵל הִסְתִּיר פָּנָיו בַּל רָאָה לָנֶֽצַח
'a.Mar be./li.b/o Sha.khach 'El his.Tir pa.Na/v bal- ra.'Ah la./Ne.tzach
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekao je u srcu svome: zaboravio je Bog, sakrio je lice svoje, nije vidio dovijeka."
1. Rekao je u srcu svome Izvornik: אָמַר בְּלִבּוֹ ['a.Mar be./li.b/o] Gramatika: Qal perfekt glagola 'amar (reći) uz prijedlog be (u), imenicu lev (srce) i pronominalni sufiks 3. lica jednine. Značenje: U biblijskoj antropologiji, srce je središte razuma, volje i misli, a ne samo osjećaja. Ova fraza označava unutarnje uvjerenje i tajni monolog zlikovca koji određuje njegove postupke.
2. zaboravio je Bog Izvornik: שָׁכַֽח אֵל [Sha.khach 'El] Gramatika: Qal perfekt glagola shakhakh (zaboraviti) čiji je subjekt imenica 'El (Bog). Perfekt izražava dovršenu radnju u prošlosti s posljedicama u sadašnjosti. Značenje: Zlikovac ne negira nužno Božje postojanje, već Njegovu providnost i brigu za svijet. On vjeruje da je Bog napustio stvoreno i prepustio ga ljudskoj samovolji.
3. sakrio je lice svoje Izvornik: הִסְתִּיר פָּנָיו [his.Tir pa.Na/v] Gramatika: Hifil perfekt glagola satar (sakriti) s imenicom panim (lice) i pronominalnim sufiksom. Hifil ovdje označava svjesnu, namjernu i uzročnu radnju subjekta. Značenje: "Skrivanje lica" u Bibliji inače označava Božje uskraćivanje naklonosti i zaštite zbog ljudskog grijeha. Međutim, oholnik to pogrešno tumači kao Božju potpunu nezainteresiranost i slabost.
4. nije vidio Izvornik: בַּל רָאָה [bal- ra.'Ah] Gramatika: Pjesnička negacija bal uz Qal perfekt glagola ra'ah (vidjeti). Iako je u formi perfekta, u sprezi s negacijom opisuje trajno, opće stanje (on nikada ne vidi). Značenje: Ovo je kulminacija teologije apsurda u umu zlikovca, gdje donosi konačan sud o Bogu kao potpuno apatičnom. Smatrajući Boga slijepim za ljudska nedjela, on pronalazi opravdanje za svoju okrutnost.
5. dovijeka Izvornik: לָנֶֽצַח [la./Ne.tzach] Gramatika: Prijedlog le (za, do) spojen s imenicom netsach (vječnost, trajnost, neprekidnost, pobjeda). Značenje: Riječ zaokružuje zlikovčevu oholost i sigurnost u vlastitu nekažnjivost. On je bezuvjetno uvjeren u trajnost Božje odsutnosti i smatra da nikada neće položiti račun za zlodjela. Imena:
- Bog (El) [אֵל / 'El] (ostalo) Znači: Moćni, Silni, Bog Tvorba: Najstariji i najrašireniji semitski naziv za božanstvo, izveden iz korijena 'yl ili 'wl koji označava snagu, moć, prvenstvo ili vodstvo. U biblijskom pjesničkom kontekstu (posebno u psalmima) često se koristi kao vlastito ime za Izraelovog Boga.
Ovaj stih (Psalam 10,11) duboko prodire u psihologiju i teologiju zlikovca iz biblijske perspektive. Zlikovac u Starom zavjetu najčešće nije ateist u modernom, filozofskom smislu riječi; on ne osporava Božje postojanje, već Njegovu moralnu vladavinu svijetom i angažiranost u ljudskim sudbinama (tzv. praktični ateizam). Njegov unutarnji monolog otkriva uvjerenje da je Bog dalek, potpuno nezainteresiran i nesposoban intervenirati u ljudsku povijest (zaboravio je, sakrio lice, nije vidio dovijeka).
Upravo ta pogrešna percepcija Božje pasivnosti daje oholniku osjećaj nekažnjivosti i potiče ga na nemilosrdno iskorištavanje slabih i siromašnih. Biblijski pisac ovim stihom majstorski razotkriva korijen ljudske nepravde: kada čovjek u svom srcu isključi Božju providnost i pravedni sud, nestaje svih moralnih kočnica za njegova djela. Stih stoga služi kao trajno upozorenje na opasnost izbacivanja Boga iz ljudske svakodnevice i kao snažan uvod u psalmistov vapaj Bogu da ustane, skine svoj 'skriveni' veo i konačno provede svoju pravdu.