Knjiga Psalama 42
1Kao što košuta žudi za potocima vode, tako duša moja žudi za Tobom, Bože. 2Duša je moja žedna Boga, živoga Boga; kada ću doći i pokazati se pred Licem Božjim? 3Moje suze bile su mi kruh danju i noću, dok mi po cijeli dan govore: "Gdje je tvoj Bog?" 4Toga se sjećam i izlijevam u sebi dušu svoju, jer prolazih u mnoštvu, vodeći ih do kuće Božje, uz glas klicanja i zahvale mnoštva koje svetkuje. 5Zašto kloneš, dušo moja, i jecaš u meni? Uzdaj se u Boga, jer još ću Ga hvaliti, Spasenje Lica Njegova. 6Bože moj, duša moja klone u meni, stoga Te se sjećam iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 7Bezdan k bezdanu doziva uz huk Tvojih slapova, svi Tvoji valovi i bujice Tvoje preko mene prijeđoše. 8Danju će Jahve zapovjediti Milost Svoju, a noću će pjesma Njegova biti sa mnom, molitva Bogu života moga. 9Reći ću Bogu, Stijeni svojoj: "Zašto si me zaboravio? Zašto hodam žalostan pod tlačenjem neprijatelja?" 10S lomljenjem u mojim kostima rugaju mi se tlačitelji moji, dok mi cijeloga dana govore: "Gdje je Bog tvoj?" 11Zašto kloneš, dušo moja, i zašto se uznemiruješ u meni? Nadaj se Bogu, jer još ću Ga hvaliti, Spasenje svoje i Boga svoga. 12Zašto uzmičeš, dušo moja, i jecaš nada mnom? Uzdaj se u Boga! Da, ja ću ga opet slaviti, njega, spasenje svojeg lica i svog Boga.