Toga se sjećam i izlijevam u sebi dušu svoju, jer prolazih u mnoštvu, vodeći ih do kuće Božje, uz glas klicanja i zahvale mnoštva koje svetkuje.
Toga se sjećam i izlijevam u sebi dušu svoju, jer prolazih u mnoštvu, vodeći ih do kuće Božje, uz glas klicanja i zahvale mnoštva koje svetkuje.
Zašto kloneš, dušo moja, i jecaš u meni? Uzdaj se u Boga, jer još ću Ga hvaliti, Spasenje Lica Njegova.
Bože moj, duša moja klone u meni, stoga Te se sjećam iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Bezdan k bezdanu doziva uz huk Tvojih slapova, svi Tvoji valovi i bujice Tvoje preko mene prijeđoše.
Danju će Jahve zapovjediti Milost Svoju, a noću će pjesma Njegova biti sa mnom, molitva Bogu života moga.
Bože moj, duša moja klone u meni, stoga Te se sjećam iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.
אֱֽלֹהַי עָלַי נַפְשִׁי תִשְׁתּוֹחָח עַל כֵּן אֶזְכָּרְךָ מֵאֶרֶץ יַרְדֵּן וְחֶרְמוֹנִים מֵהַר מִצְעָֽר
'elo.Ha/i 'a.La/i naf.Sh/i tish.To.Chach 'al- Ken 'Ez.ka.re./kha me./'E.retz yar.Den ve./cher.mo.Nim me./Har mitz.'Ar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bože moj, na meni duša moja klone, stoga sjećam te se iz zemlje Jordana i Hermonâ, s brda Misar."
1. Bože moj Izvornik: אֱֽלֹהַי ['elo.Ha/i] Gramatika: Imenica u množini (Elohim) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Uzima glagole u jednini i tvori oblik 'pluralis majestatis'. Značenje: Izražava duboko osoban odnos psalmista s Bogom. Usprkos fizičkoj i duhovnoj izolaciji, psalmist se Bogu obraća u izrazito prisnoj molitvi.
2. na meni duša moja klone Izvornik: עָלַי נַפְשִׁי תִשְׁתּוֹחָח ['a.La/i naf.Sh/i tish.To.Chach] Gramatika: Glagol je u hitpolel konjugaciji (imperfekt trećeg lica jednine, ženskog roda jer se slaže s imenicom 'nefeš' - duša). Hitpolel često izražava povratno ili intenzivno djelovanje. Značenje: Prikazuje unutarnju agoniju i težinu depresije, doslovno sliku duše koja se 'savija' ili 'ruši' pod vlastitim teretom. Psalmist ima potpunu svijest o vlastitom očaju.
3. sjećam te se Izvornik: אֶזְכָּרְךָ ['Ez.ka.re./kha] Gramatika: Glagol u kal konjugaciji, imperfekt prvog lica jednine, s pronominalnim sufiksom kao objektom u drugom licu jednine (tebe). Značenje: Sjećanje u biblijskom smislu nije pasivno razmišljanje već aktivan čin vjere. Sjećanje na Boga i Njegova prijašnja djela postaje protuotrov za očaj koji osjeća.
4. iz zemlje Jordana i Hermonâ Izvornik: מֵאֶרֶץ יַרְדֵּן וְחֶרְמוֹנִים [me./'E.retz yar.Den ve./cher.mo.Nim] Gramatika: Fraza s prijedlogom 'min' (od/iz), s imenicom u konstruktnom stanju koja veže vlastita imena. 'Hermonim' je u množini. Značenje: Geografski locira psalmista daleko od Jeruzalema i Hrama, u udaljena sjeverna područja. Množina 'Hermoni' ukazuje na višestruke vrhove tog planinskog masiva, ističući divljinu krajolika. Imena: - Jordan [יַרְדֵּן / yar.Den] (rijeka) Znači: Onaj koji silazi / Mjesto silaska Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena יָרַד (yarad) što znači 'sići' ili 'spuštati se'. Odnosi se na brzi pad i spuštanje toka ove rijeke od izvora podno Hermona duboko u dolinu prema Mrtvom moru.
- Hermon [חֶרְמוֹן (ovdje u množini וְחֶרְמוֹנִים) / cher.mo.Nim] (planina) Znači: Posvećeno mjesto / Svetište / Nedodirljivo Tvorba: Izvedeno od korijena חָרַם (charam), što znači 'posvetiti', 'zabraniti' ili 'odvojiti' za svetu svrhu. U starom vijeku ova se impresivna planina smatrala svetim mjestom bogova.
- Misar [מִצְעָֽר / mitz.'Ar] (planina) Znači: Mali / Neznatni vrh Tvorba: Ime dolazi od korijena צָעַר (tza'ar), koji znači 'biti mali', 'biti neznatan'. Odnosi se na jedan specifični, manji vrh u sklopu gorja Hermon u usporedbi s njegovim najvišim vrhom.
Ovaj stih (Psalam 42,7) savršeno prikazuje unutarnju borbu prognanika. Daljina na kojoj se psalmist nalazi – na krajnjem sjeveru kod izvora Jordana, okružen vrhovima Hermona i podno planine Misar – služi kao fizička slika njegove duhovne otuđenosti od Boga i hramskog bogoslužja. Ta geografska udaljenost stvara osjećaj 'težine' zbog koje njegova duša klone u depresiju i očaj.
Ipak, usred te tjeskobe, on donosi ključnu odluku volje – odlučuje se 'sjetiti' Boga. Sjećanje (zakar) ovdje djeluje kao sredstvo spasenja; unatoč tome što se nalazi na području punom stranih utjecaja, on u mislima priziva povijest svog odnosa s Bogom Izraela. Stih nam tako pokazuje da kada osjećaji klonu, svjesno usmjeravanje uma na Božju prisutnost, bez obzira gdje se nalazili, postaje sidro za dušu.