Moje suze bile su mi kruh danju i noću, dok mi po cijeli dan govore: "Gdje je tvoj Bog?"
Moje suze bile su mi kruh danju i noću, dok mi po cijeli dan govore: "Gdje je tvoj Bog?"
Toga se sjećam i izlijevam u sebi dušu svoju, jer prolazih u mnoštvu, vodeći ih do kuće Božje, uz glas klicanja i zahvale mnoštva koje svetkuje.
Zašto kloneš, dušo moja, i jecaš u meni? Uzdaj se u Boga, jer još ću Ga hvaliti, Spasenje Lica Njegova.
Bože moj, duša moja klone u meni, stoga Te se sjećam iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Bezdan k bezdanu doziva uz huk Tvojih slapova, svi Tvoji valovi i bujice Tvoje preko mene prijeđoše.
Zašto kloneš, dušo moja, i jecaš u meni? Uzdaj se u Boga, jer još ću Ga hvaliti, Spasenje Lica Njegova.
Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.
מַה תִּשְׁתּוֹחֲחִי נַפְשִׁי וַתֶּהֱמִי עָלָי הוֹחִילִי לֵֽאלֹהִים כִּי עוֹד אוֹדֶנּוּ יְשׁוּעוֹת פָּנָֽיו
mah- tish.To.cha.Chi naf.Sh/i va./te.he.Mi 'a.La/i ho.Chi.li Le./lo.him ki- od 'o.De./nu ye.shu.'ot pa.Na/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zašto kloneš, dušo moja, i jecaš nada mnom? Nadaj se Bogu, jer još ću ga hvaliti, spasenja lica njegova."
1. kloneš Izvornik: תִּשְׁתּוֹחֲחִי [tishtochachi] Gramatika: Hitpolel, imperfekt, 2. lice jednine ženskog roda glagola שׁוח (šuh). Hitpolel izražava povratnu, repetitivnu ili intenzivnu radnju. Značenje: Označava duboko saginjanje, klonuće ili očajavanje. Slika je to duše koja je pritisnuta teretom tuge i ne može se uspraviti.
2. dušo moja Izvornik: נַפְשִׁי [nafshi] Gramatika: Imenica ženskog roda נֶפֶשׁ (nefeš) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: U biblijskom poimanju, 'nefeš' predstavlja sam život, nutarnje biće, žudnju i grlo. Ovdje personificira cjelokupnu psalmistovu unutarnju osobu s kojom on vodi razgovor.
3. i jecaš nada mnom Izvornik: וַתֶּהֱמִי עָלָי [vatehemi 'alay] Gramatika: Glagol הָמָה (hamah) u qal imperfektu s vav konsekutivnim, uz prijedlog 'al (na/nad) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Korijen 'hamah' doslovno opisuje buku, mrmljanje, režanje ili morsku buru. Prevedeno s prijedlogom 'alay (doslovno: nada mnom, smisaono: u meni), dočarava snažan emotivni nemir i oluju koja tutnji unutar vjernika.
4. nadaj se Izvornik: הוֹחִילִי [hochili] Gramatika: Hifil, imperativ, 2. lice jednine ženskog roda glagola יָחַל (jachal). Značenje: Naređuje aktivan, iščekujući stav pouzdanja usred patnje. Ne označava tek pasivno čekanje, već napeto i sigurno iščekivanje Božje milosne intervencije.
5. ću ga hvaliti Izvornik: אוֹדֶנּוּ ['odennu] Gramatika: Hifil, imperfekt, 1. lice jednine glagola יָדָה (jadah) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njega) i 'nun energicum'. Značenje: Označava čin javnog zahvaljivanja i slavljenja zbog spašavanja. 'Nun energicum' naglašava uvjerenost: psalmist je sasvim siguran da će unatoč svemu ponovno imati razloga za slavlje.
6. spasenja Izvornik: יְשׁוּעוֹת [yeshu'ot] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini (status constructus) od korijena ישׁע (jaša). Značenje: Množina u hebrejskom može izražavati apstrakciju, intenzitet ili mnoštvo (pluralis amplitudinis). Ovdje ukazuje na puninu, veličinu i potpunost Božjih spasonosnih djela.
7. lica njegova Izvornik: פָּנָֽיו [panav] Gramatika: Imenica muškog roda (plurale tantum) sa sufiksom 3. lica jednine. Značenje: U biblijskoj misli, Božje lice metafora je za Njegovu naklonost, prisutnost i milost. Spoznaja da se Bog ponovno okreće prema vjerniku samo po sebi donosi izbavljenje i spasenje. Imena: - Bog (Elohim) [אֱלֹהִים / elohim] (ostalo) Znači: Bog, božanstvo, moćni (množina) Tvorba: Dolazi od jednine 'Eloah', koja je srodna sa semitskim korijenom 'El (moćnik, snažni). U obliku 'Elohim' stoji u gramatičkoj množini, te djeluje kao pluralis majestatis (množina veličanstva) kada se odnosi na Boga Izraela.
Ovaj stih, koji služi kao refren u 42. i 43. psalmu, moćno dočarava unutarnju borbu vjernika s depresijom i malodušnošću. Psalmist se naizgled objektivizirano obraća svojoj vlastitoj duši, suprotstavljajući osjećaj dubokog unutarnjeg nemira i tuge sa svjesnom odlukom o pouzdanju u Boga.
Iako trenutno proživljava bol i figurativno se 'saginje' pod teretom briga, on proročki gleda u budućnost, potpuno uvjeren da će Božja prisutnost (lice Njegovo) ponovno donijeti obilje spasonosnih djela. To je poruka o pobjedi vjere i aktivne nade nad stanjima očaja – podsjetnik da emocije ne moraju diktirati naš konačni stav povjerenja.