Knjiga Psalama 17
1Molitva. Davidova. Pravdo, GOSPODE! Slušaj, budi pažljiv prema mojoj tužbi; otvori uho molitvi mojoj, koja ne dolazi s prijevarnih usana. 2Nek moje suđenje pripadne tebi, nek tvoje oči vide gdje je pravda! 3Ti si ispitao moje srce; noću ti si ispitivao; ti si me podvrgnuo provjeri, ti ništa nisi našao. Ono što sam mislio nije prešlo preko mojih usana, 4Za posutupati poput ljudi koji slijede riječi tvojih usana, ja sam pazio propisane putove; 5ja sam hodio tvojih tragovima, moje noge nisu posrnule. 6Ja te zovem jer ti ćeš mi odgovoriti, moj Bože. Napregni uši prema meni, slušaj moju riječ¡ 7Daj da bljesne tvoja vjernost, spasitelju izbjeglica koji, tvojom desnicom, izmiču napadačima. 8čuvaj me kao zjenicu oka, skrivaj me u sjeni svojih krila, 9daleko od opakih koji su me pljačkali i od smrtnih neprijatelja koji me okružuju. 10Oni su nakljukani masnim, njihova usta govore s osornošću. 11Evo ih za našim petama; sada oni me okružuju, s okom na meni da me obore na zemlju. 12Oni su jednaki jednom lavu nestrpljivom da rastrga, zvijeri psotavljenoj u zasjedu. 13Digni se, GOSPODE! Dočekaj ih, pokori ih! Svojim mačem, oslobodi me opakog! 14Nek tvoja ruka, GOSPODE, njih otjera iz čovječanstva, iz čovječanstva i iz svijeta . Evo njihovog udjela tijekom ovog života! Nakljukaj ih onim što držiš u pričuvi! Nek njihovi sinovi time budu nasićeni i nek ga ostave za svoju dojenčad. 15Ja, i to je pravda, vidjet ću tvoje lice; budan, ja ću se nasititi tvojom slikom.