Knjiga Psalama 17
1Čuj, Jahve, pravdu, poslušaj vapaj moj, prigni uho molitvi mojoj s usana bez prijevare. 2Neka od Tebe proizađe moja presuda, neka Tvoje oči vide pravičnost. 3Ispitao si moje srce, pohodio si noću, prokušao si me i ništa nećeš naći. Naumio sam: moja usta neće prestupiti. 4Glede djela ljudskih, po Riječi Tvojih usana, ja se čuvah staza nasilnika. 5Moji su se koraci čvrsto držali Tvojih staza, moje stope nisu posrnule. 6Ja Te zazvah, jer ćeš mi odgovoriti, Bože. Prikloni k meni uho Svoje, čuj riječ moju. 7Učini čudesnim Svoje Milosrđe, Spasitelju onih koji u Tvojoj Desnici traže utočište od onih što na njih ustaju. 8Čuvaj me kao zjenicu oka, u sjeni Svojih krila sakrij me. 9od opakih koji me uništavaju; moji me smrtni neprijatelji opkoljuju. 10Srce svoje zatvoriše, usta njihova govoriše u oholosti. 11Sada su okružili naše korake, oči svoje upiru da nas na zemlju obore. 12Nalik je lavu koji žudi rastrgati, i mladom lavu što sjedi u skrovištima. 13Ustani, Jahve, preduhitri ga, obori ga, izbavi dušu moju od opakoga mačem Tvojim. 14Svojom Rukom od ljudi, Jahve, od ljudi ovoga svijeta čiji je udio u životu i čiji trbuh puniš Svojim skrivenim blagom. Njihovi se sinovi site i ostavljaju svoj ostatak svojoj nejačadi. 15Ja ću u pravednosti gledati Lice Tvoje; kad se probudim, nasitit ću se Likom Tvojim.