Knjiga Psalama 78

1Uputstvo; od Asafa . O moj narode, slušaj moj zakon, napni uho spram riječi iz mojih usta. 2Ja ću otvoriti usta za jednu parabolu i izvući pouke prošlosti. 3Ono što smo mi čuli i saznali, ono što su nam očevi prenijeli, 4mi nećemo prešutjeti njihovim potomcima, već ćemo prijeneti slijedećem pokoljenju naslove slave GOSPODOVE, njegovu moć i čuda koja je učinio. 5On je postavio jedno pravilo u Jakovu, uspostavio jedan zakon u Izraelu. On je naređivao našim očevima da počavuju ovim stvarima svoje sinove, 6da hi slijedeći naraštaj nauči, ti sinovi koji će se tek roditi: Da se podignu i i prenesu ih svojim sinovima; 7da stave svoje pouzdanje u Boga, da ne zaboravljaju podvige Božje, da primjenjuju njegove zapovijedi, 8da ne bi bili kao njihovi očevi, pokoljenje nepokorno i pobunjeničko, pokoljenje u srcu nepostojano, čiji se duh ne uzda u Boga. 9Ako su sinovi Efraimovi, dobro opremljeni strijelci, kidnuli u dan bitke, 10to je zato što nisu čuvali savez Božji, odbijajući slijediti zakon. 11Oni su zaboravili njegove podvige i čuda koja im bijaše pokazao: 12Pred njihovim očevima, on bijaše učinio čudo, u zemlji Egipat, u oblasti Tanis . 13On rascijepi more za prijeći ga, podižući vode kao jedan nasip. 14Danju, on njih vodiše po oblaku, a svake noći, svjetlom vatre. 15On rascjepljivaše stijene u pustinji, za piti kao što je izvor u velikom Ponoru. 16Iz stijene on dade poteći potoke i teći vodu kao rijeke. 17A oni nastaviše griješiti protiv njega, pobunjivati se protiv Svevišnjega u stepi. 18Hotimice, oni staviše Boga na kušnju oni tražaše jesti prema prohtijevu svom. 19Oni to zamoliše u Boga govoreći: ” Bog je li sposoban postaviti stol u pustinji? 20Da, on je udario stijenu, voda je tekla u obilnim potocima, ali može li on također priskrbiti kruh i pripremiti meso za svoj narod?“ 21Tada slušajući sve to, GOSPOD planu: jedna vatra se zapali protiv Jakova, gnjev se uspe protiv Izraela, 22jer se oni ne bijahu pouzdali u Boga, oni ne povjerovaše da bi ih on spasio. 23On zapovijedi oblacima odozgo, on otvori vrata nebeska. 24Za hraniti ih, on dade pljuštati manom, on im dade pšenicu iz nebesa: 25svaki je jeo kruh Jakih; on posla živeži do sitosti. 26U nebu, on udalji vjetar s istoka; svojom moći, on dovede vjetar s juga. 27On dade pljuštiti nad njima meso, obilno kao prašina, od ptica brojnih kao što je pijesak morski. 28On ih bacaše po sred tabora njihovog, svud uokolo njihovih boravišta. 29Oni jedoše i nakljukaše se: on prihvati njihovu želju. 30Njihova želja ne bijaše utažena, oni još imaše puna usta. 31kad ih gnjev Božji napade, i pobi najvažnije među njima, obarajući mladost Izaraelovu. 32Usprkos tome, oni stalno griješiše, oni se ne pouzdavaše u njegova čuda. 33On dade njihove dane u vjetar i godine njihove svede na užas . 34Kad ih Bog ubijaše, oni ga tražiše; oni se povraćaše, oni se okretaše k njemu, 35sjećajući se da Bog bijaše stijena njihova, da Svevišnji bijaše braniteljem njihovim. 36Ali usta ga njihova obmanjivaše, njihov jezik njemu lagaše; 37njihovo srce ne bijaše odlučno s njim, i oni se ne pouzdavaše u savez njegov. 38A on, milosrdni, umjesto da uništi, on obrisa grješku. često on suzdržavaše gnjev svoj, on ne probudi svu srdžbu svoju, 39sjećajući se da bijahu samo meso, jedan dah koji odlazi i ne vraća se. 40Koliko mu bijahu puta nepokorni u pustinji, oni ga vrijeđahu u osamljenosti! 41Ponovo staviše oni Boga na kušnju, rastužujući sveca Izraelovog. 42Oni se podsjećahu više onog što je ruka njegova učinila, u dan kad on njih bijaše otkupio protivniku: 43On nametnu znakove svoje u Egiptu, svoja čuda stanovnicima Tanisa. 44On primijeni u krv njihova kanale i njihove potoke, za spriječiti ih piti. 45On im posla gamad koja ih žderaše, žabe koje ih obvladaše. 46On izruči njihove žetve skakavcima, plod njihovih ruku zrikavcima. 47On opustoši njihove vinograde tučom, njihove sikomore ledom. 48On prepusti njihovu stoku gradu, njihova stada munjama. 49On pusti na njih svoju žestoku srdžbu: gnjev, bijes, gušenje, anđela nesreće na zadatak. 50Puštajući na volju svojem gnjevu, on ih više ne čuvaše od smrti, on prepusti njihov život kugi. 51On pobi sve prvorođene sinove u Egiptu, prvine zrelosti pod šatorima šamovim . 52Od dade otići narodu svom kao jednom stadu, on ih odvede u pustinju kao ovce; 53on ih vodiše sa sigurnošću, oni nemaše zašto drhtati, kad more prekri neprijatelje njihove. 54On ih odvede na svoje sveto dobro, u planinu stečenu njegovom desnicom. 55On protjera pred njima neznabožce, on im na čestice razdijeli baštinu, on smjesti pod njihove šatore plemena Izraelova. 56Buntovnici, oni staviše na kušnju Boga Svevišnjega, ne čuvajući više njegovih uredaba. 57Oni se odmetaše, oni izdavaše kao i njihovi očevi, oni se obrtaše kao jedan neispravan luk. 58Oni ga srdiše svojim visokim mjestima; svojim idolima izazivaše njegovu ljubomoru. 59Bog ču i razgnjevi se:, on potpuno odbaci Izrael; 60on napusti boravište u Silu, šator koji bijaše podigao među ljudima. 61On izruči njegovu snagu u zarobljeništvo, njegovo veličanstvo u ruke neprijateljima. 62On prepusti svoj narod maču, on se razgnjevi protiv baštine svoje. 63Jedna vatra poždera mlade ljude, za mlade djevojke, ne zapjeva se više pohvala. 64Svećenici padoše pod mačem, a udovice ne ožališe njih. 65Kao kakav spavač, Gospodin se probudi, kao kakav junak kojeg vino razgali. 66On straga udari njegove neprijatelje, dodjeljujući im jednu vječnu ljagu. 67On odvoji obitelj Josipovu, on odbi izabrati pleme Efraimovo . 68On izabra pleme Judino, planinu Sion koju voli. 69On sagradi svoje svetište u ravnini vrhova, i kao zemlju , on ga je utemeljio za uvijek. 70On izabra Davida, slugu svog, uzimajući ga iz jednog ovčarnika: 71od njegovih ovaca, on ga dovede; on ga učini pastirom Jakova i njegovog puka, od Izraela svoju baštinu. 72Pastir u srcu neporočan, on ih vodiše jednom razboritom rukom.