Knjiga Psalama 78

1Poslušaj, narode moj, pouku moju, prignite uho riječima usta mojih. 2Otvorit ću usta svoja u prispodobi, izreći ću zagonetke od davnine. 3Ono što čusmo i spoznasmo, i što nam oci naši ispričaše, 4Nećemo kriti od njihovih sinova, pripovijedajući budućem naraštaju Jahvinu Slavu, Njegovu Snagu i Njegova čudesa koja je učinio. 5On uspostavi Svjedočanstvo u Jakovu i postavi Zakon u Izraelu, koje zapovjedi ocima našim da ih obznane sinovima svojim. 6kako bi znao budući naraštaj, sinovi koji će se roditi, da ustanu i pripovijedaju svojim sinovima. 7da u Boga polože svoje pouzdanje i ne zaborave djela Božja, te da čuvaju Njegove Zapovijedi. 8i da ne budu kao njihovi oci, naraštaj buntovan i nepokoran, naraštaj koji nije pripremio svoje srce i čiji duh nije bio vjeran Bogu. 9Sinovi Efrajimovi, naoružani strijelci iz luka, uzmakoše u dan bitke. 10Nisu čuvali Savez Božji i odbili su hoditi po Zakonu Njegovu. 11Zaboraviše djela Njegova i čudesa Njegova koja im pokaza. 12Pred njihovim očevima učinio je čudo u zemlji Egipta, na polju Soana. 13Rascijepi more i prevede ih, a vode postavi kao bedem. 14Vodio ih je danju u oblaku, a svu noć u svjetlosti vatre. 15On rasiječe stijene u pustinji i dade im piti u obilju kao iz bezdana. 16Izvede potoke iz stijene i spusti vode kao rijeke. 17A oni su i dalje griješili protiv Njega, prkoseći Svevišnjemu u pustoši. 18I iskušaše Boga u svome srcu, tražeći hranu za svoju dušu. 19Govoriše protiv Boga: "Može li Bog postaviti stol u pustinji? 20Gle, udari stijenu te potekoše vode i potoci nabujaše; zar može dati i kruh, hoće li pripremiti meso Svome narodu?" 21Zato ču Jahve i razgnjevi se; vatra se zapali protiv Jakova, te se i Gnjev podiže protiv Izraela. 22Jer ne povjerovaše u Boga, niti se pouzdaše u Njegovo spasenje. 23Zapovjedi oblacima odozgo i otvori vrata Nebesa. 24I pusti da na njih daždi mana za jelo i dade im žito s Nebesa. 25Čovjek je jeo kruh moćnih; On im je poslao hrane do sitosti. 26Pokrenu istočnjak na Nebesima i Svojom Snagom navede južnjak. 27I On dade da na njih pljušti meso kao prašina, i krilate ptice kao morski pijesak. 28Učini da padnu usred njihova tabora, uokolo njihovih prebivališta. 29Jeli su i nasitili se veoma, a On im je donio njihovu žudnju. 30Ne odvratiše se od svoje žudnje, hrana im još bijaše u ustima. 31I Gnjev se Božji podiže na njih, pobi najsnažnije među njima i obori mladiće Izraelove. 32Unatoč svemu tome još griješiše, i ne vjerovaše u čudesa Njegova. 33I okonča njihove dane u ispraznosti, a njihove godine u užasu. 34Kada ih je ubijao, tražili su Ga; vraćali su se i revno tražili Boga. 35I sjetiše se da je Bog stijena njihova i Bog Svevišnji njihov Otkupitelj. 36No obmanjivahu Ga ustima svojim i jezikom svojim lagahu Mu. 37Njihovo srce ne bijaše postojano s Njim, niti bijahu vjerni Njegovu Savezu. 38A On, Milosrdan, opraštao je krivnju i nije uništavao; često je odvraćao Svoj Gnjev i nije budio svu Svoju Jarost. 39I sjeti se da su oni tijelo, dah koji odlazi i ne vraća se. 40Koliko su se bunili protiv Njega u pustinji, žalostili Ga u pustoši! 41Ponovno iskušavahu Boga i ograničavahu Sveca Izraelova. 42Ne sjetiše se Ruke Njegove, dana kada ih otkupi od neprijatelja. 43koji učini znakove Svoje u Egiptu i čudesa Svoja u polju Soanskom. 44Pretvorio je u krv njihove rijeke i potoke, te nisu mogli piti. 45Posla među njih roj te ih proždrije, i žabe te ih upropastiše. 46Predade gusjenici njihov urod, a njihov trud skakavcu. 47Uništi tučom lozu njihovu, a sikomore njihove mrazom. 48Izruči tuči njihovu stoku, a njihova stada munjama. 49Posla na njih žar Svoga Gnjeva, Jarost, Srdžbu i tjeskobu, četu zlih anđela. 50Prokrčio je stazu Svome Gnjevu, nije poštedio njihovu dušu od smrti, a njihov život predao je pošasti. 51I udari svakog prvorođenca u Egiptu, prvinu snage u šatorima Hama. 52Tada pokrenu Svoj narod kao ovce, te ih vođaše kao stado pustinjom. 53Vodio ih je u sigurnost i nisu strahovali, a njihove je neprijatelje prekrilo more. 54Dovede ih u Svoje sveto područje, na ovu planinu koju steče Njegova Desnica. 55Ispred njih protjera narode, užetom im odmjeri baštinu i u njihove šatore naseli plemena Izraelova. 56Iskušavali su Boga Višnjega i prkosili Mu, te nisu čuvali Njegova Svjedočanstva. 57Odmetnuše se i iznevjeriše kao oci njihovi, izvrnuše se kao varav luk. 58Razgnjeviše Ga svojim uzvišicama, a svojim Ga rezanim likovima na ljubomoru potakoše. 59Bog ču i razgnjevi se, silno odbaci Izraela. 60Napusti Prebivalište u Šilu, Šator koji postavi među ljudima. 61Predade u ropstvo Svoju Snagu, a Svoju Slavu u ruku neprijatelja. 62Predade maču Svoj narod i razgnjevi se na Svoju baštinu. 63Oganj proguta njegove mladiće, a djevice njegove ne bijahu slavljene. 64Njegovi svećenici padoše od mača, a njegove udovice ne plakahu. 65Tada se probudi Gospodin kao spavač, kao junak koji kliče od vina. 66Udari Svoje neprijatelje straga, nanese im vječnu sramotu. 67Odbaci šator Josipov i pleme Efrajimovo ne izabra. 68Nego izabra pleme Judino, goru Sion koju je ljubio. 69I sagradi Svoje Svetište poput visina, poput Zemlje utemelji ga zauvijek. 70Izabra Davida, slugu Svoga, i uze ga iz ovčjih torova. 71od ovaca dojilica dovede ga da pase Jakova, narod Njegov, i Izraela, baštinu Njegovu. 72I pasao ih je u neporočnosti svoga srca i vodio ih razboritošću svojih ruku.