Govoriše protiv Boga: "Može li Bog postaviti stol u pustinji?
Govoriše protiv Boga: "Može li Bog postaviti stol u pustinji?
Gle, udari stijenu te potekoše vode i potoci nabujaše; zar može dati i kruh, hoće li pripremiti meso Svome narodu?"
Zato ču Jahve i razgnjevi se; vatra se zapali protiv Jakova, te se i Gnjev podiže protiv Izraela.
Jer ne povjerovaše u Boga, niti se pouzdaše u Njegovo spasenje.
Zapovjedi oblacima odozgo i otvori vrata Nebesa.
Zato ču Jahve i razgnjevi se; vatra se zapali protiv Jakova, te se i Gnjev podiže protiv Izraela.
Gospod ču i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
לָכֵן שָׁמַע יְהוָה וַֽיִּתְעַבָּר וְאֵשׁ נִשְּׂקָה בְיַעֲקֹב וְגַם אַף עָלָה בְיִשְׂרָאֵֽל
la./Khen sha.Ma' Yah.weh va/i.yit.'a.Bar Ve./'esh ni.se.Kah ve./ya.'a.Ko ve./gam- 'Af 'a.Lah ve./Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zato čuo Jahve i razgnjevio se i vatra zapalila se u Jakovu i također gnjev uzašao u Izraelu"
1. čuo Izvornik: שָׁמַע [shama'] Gramatika: Qal perfekt, treće lice jednine muškog roda. Označava završenu radnju aktivnog slušanja. Značenje: Božje slušanje u biblijskom tekstu obično ne podrazumijeva samo pasivno primanje zvuka, nego uključuje reakciju i djelovanje, što ovdje rezultira prosudbom i sudom.
2. i razgnjevio se Izvornik: וַֽיִּתְעַבָּר [vayyit'abbar] Gramatika: Hitpael imperfekt s vav-konsekutivom (koji preokreće vrijeme u prošlost) od korijena עָבַר ('avar) koji inače znači 'prijeći'. Značenje: Ovaj oblik slikovito izražava gnjev koji prelazi vlastite granice, preplavljuje poput bujice i naglašava snažnu, nezaustavljivu Božju reakciju na ljudsku nevjeru.
3. zapalila se Izvornik: נִשְּׂקָה [nisseqah] Gramatika: Nifal perfekt, treće lice jednine ženskog roda (slaže se s imenicom za vatru). Nifal ovdje označava pasivnu ili povratnu radnju. Značenje: Vatra kao vizualni i fizički prikaz Božjeg suda dočarava razorni aspekt gnjeva koji sagorijeva pobunu i pročišćava nepravdu u zavjetnom narodu.
4. gnjev Izvornik: אַף ['af] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Njezino primarno, doslovno značenje jest 'nos' ili 'nosnica'. Značenje: Ovo je vrlo čest starozavjetni antropomorfizam za gnjev, izveden iz slike osobe ili životinje koja teško diše, otpuhuje i iz čijih nosnica izlazi dah u stanju jake ljutnje.
5. uzašao Izvornik: עָלָה ['alah] Gramatika: Qal perfekt, treće lice jednine muškog roda. Osnovni glagol za uspinjanje, dizanje ili podizanje. Značenje: U kombinaciji s imenicom 'af' (nos/gnjev), podizanje dodatno asocira na dim koji se diže, upotpunjujući tako zastrašujuću i živopisnu sliku plamteće božanske srdžbe. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: On koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Izvedeno iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'hayah' ili 'havah' (biti, postati), bilo u imperfektu Qala (On jest) ili kauzativnom Hifilu (On uzrokuje da bude). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Božje se ime objašnjava frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
- Jakov [יַעֲקֹב / Ya'aqov] (osoba) Znači: Neka Bog štiti Tvorba: Najvjerojatnije potječe od starog amoritskog imena Ya'qub-El, što se prevodi kao molitva 'Neka Bog štiti' (od korijena 'aqab - štititi). Tekst objašnjava: U Postanku 25,26 ime je protumačeno kao 'Hvatač za petu' jer se rodio držeći Ezava za petu ('aqev). Kasnije se u Postanku 27,36 povezuje i sa značenjem 'varalica' ili 'onaj koji istiskuje'. Promjena imena: U Postanku 32,28 ime mu je promijenjeno u Izrael.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori, Bog vlada Tvorba: Sastavljeno od glagolskog korijena 'sarah' (boriti se, ustrajati) ili 'sarar' (vladati) te teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 tajanstveni čovjek s kojim se Jakov rvao objašnjava: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio (sarah) s Bogom i s ljudima i nadvladao'. Promjena imena: Prethodno se zvao Jakov. Ovdje u stihu paralelno označava cijeli Jakovljev potomak, odnosno narod.
Ovaj stih izriče iznimno snažnu reakciju živoga Boga na nevjeru svoga naroda. Kroz klasični hebrejski poetski paralelizam (Jakov-Izrael i vatra-gnjev), pisac oslikava neizbježnost i intenzitet božanskog suda nad onima koji su prekršili Savez. Bog ovdje nije distancirani promatrač; on pomno sluša povijest i aktivno uzvraća na nepravdu. Slike gnjeva koji prelazi svoje granice, vatre koja se iznenada pali i dima koji se uspinje iz nosnica snažni su antropomorfizmi koji čitatelju vjerno i zastrašujuće približavaju svetu težinu Božje naravi koja ne može i neće tolerirati grijeh i pobunu.