I iskušaše Boga u svome srcu, tražeći hranu za svoju dušu.
I iskušaše Boga u svome srcu, tražeći hranu za svoju dušu.
Govoriše protiv Boga: "Može li Bog postaviti stol u pustinji?
Gle, udari stijenu te potekoše vode i potoci nabujaše; zar može dati i kruh, hoće li pripremiti meso Svome narodu?"
Zato ču Jahve i razgnjevi se; vatra se zapali protiv Jakova, te se i Gnjev podiže protiv Izraela.
Jer ne povjerovaše u Boga, niti se pouzdaše u Njegovo spasenje.
Gle, udari stijenu te potekoše vode i potoci nabujaše; zar može dati i kruh, hoće li pripremiti meso Svome narodu?"
Evo! on udari u kamen, i poteče voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoće li i mesa postaviti narodu svojemu?
הֵן הִכָּה צוּר וַיָּזוּבוּ מַיִם וּנְחָלִים יִשְׁטֹפוּ הֲגַם לֶחֶם יוּכַל תֵּת אִם יָכִין שְׁאֵר לְעַמּֽוֹ
hen hi.kah- tzur va/i.ya.Zu.vu ma.Yim u./ne.cha.Lim yish.To.fu ha./gam- Le.chem Yu.khal Tet 'im- ya.Khin she.'Er le./'a.M/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gle udari stijenu i potekoše vode i potoci preplaviše zar i kruh može dati da li će pripremiti meso narodu svome"
1. Gle udari stijenu Izvornik: הֵן הִכָּה צוּר [hen hi.kah- tzur] Gramatika: Riječ 'hen' služi kao pokazna čestica koja skreće pozornost. 'Hikah' je glagol u Hifil perfektu koji označava snažan, uzročan udarac, dok je 'tzur' imenica u jednini koja označava veliku stijenu. Značenje: Izraelci priznaju Božje prijašnje čudo (udaranje stijene u pustinji) kao neospornu činjenicu. Ipak, ironično je da umjesto da ih to čudo potakne na vjeru, oni ga apsurdno koriste kao premisu za sumnju u Njegovu daljnju providnost.
2. i potekoše vode Izvornik: וַיָּזוּבוּ מַיִם [va/i.ya.Zu.vu ma.Yim] Gramatika: Glagol 'zuv' (teći, izbijati) je u Kal imperfektu s vav konsekutivnim, što ukazuje na radnju koja je neposredna posljedica prethodnog udarca. To je ista riječ koja se koristi za obećanu zemlju kojom 'teče' med i mlijeko. Značenje: Ova fraza oslikava obilje i nezaustavljivost Božje opskrbe, jer voda nije samo kapala, već je izbila u ogromnim količinama. Time se dodatno naglašava apsurdnost njihove nevjere pred licem tako veličanstvenog očitovanja božanske moći.
3. zar i kruh može dati Izvornik: הֲגַם לֶחֶם יוּכַל תֵּת [ha./gam- Le.chem Yu.khal Tet] Gramatika: Upitna čestica 'ha' (zar) i prilog 'gam' (također/i) ovdje su spojeni s imenicom 'lehem' (kruh). Slijedi glagol 'yakhol' (moći) u imperfektu i infinitiv konstrukt glagola 'natan' (dati). Značenje: Ovaj upitni oblik izražava vrhunac arogancije i skepticizma naroda koji drsko testira Boga. Oni ne niječu da je Bog dao vodu, ali sumnjaju i ograničavaju Njegovu moć i volju da im osigura čvrstu hranu u pustinji.
4. će pripremiti meso Izvornik: יָכִין שְׁאֵר [ya.Khin she.'Er] Gramatika: Glagol 'kun' nalazi se u Hifil imperfektu i nosi značenje 'pripremiti', 'utvrditi' ili 'postaviti'. Imenica 'she'er' specifično označava meso, odnosno tjelesnu hranu. Značenje: Narodna požuda ovdje preuzima kontrolu jer zahtijevaju meso i luksuz umjesto osnovnog preživljavanja. Korištenje glagola koji označava brižno pripremanje stola ukazuje na to da izazivaju Boga da im poslužuje i ugađa njihovim tjelesnim apetitima.
Ovaj stih (Psalam 78,20) majstorski prikazuje psihologiju nevjere i ljudske nezahvalnosti u pustinji. Izraelci izravno priznaju da je Bog učinio nemoguće djelo udarivši stijenu iz koje su potekle rijeke usred pustoši, no taj isti neporecivi dokaz Božje svemoći koriste kako bi opravdali svoj skepticizam oko Njegove sposobnosti da im osigura hranu. Njihova pitanja nisu rezultat iskrene zbunjenosti niti traženja spoznaje, već predstavljaju drsko izazivanje Boga u kojem obilje koje su već primili biva potpuno zasjenjeno tjelesnom požudom za kruhom i mesom.
Time tekst naglašava duboku duhovnu sljepoću i središnji teološki problem pustinjskog lutanja – sjećanje na prošla čuda samo po sebi ne jamči vjeru za sadašnje ili buduće potrebe ako je srce ispunjeno pobunom i ako se Božja opskrba shvaća kao puko ispunjavanje sebičnih zahtjeva. Stih služi kao snažno upozorenje na to kako brzo ljudska narav može prijeći iz stanja svjedočenja čudu u stanje zahtjevne i kritične nevjere.