Poslušaj, narode moj, pouku moju, prignite uho riječima usta mojih.
Poslušaj, narode moj, pouku moju, prignite uho riječima usta mojih.
Otvorit ću usta svoja u prispodobi, izreći ću zagonetke od davnine.
Ono što čusmo i spoznasmo, i što nam oci naši ispričaše,
Nećemo kriti od njihovih sinova, pripovijedajući budućem naraštaju Jahvinu Slavu, Njegovu Snagu i Njegova čudesa koja je učinio.
On uspostavi Svjedočanstvo u Jakovu i postavi Zakon u Izraelu, koje zapovjedi ocima našim da ih obznane sinovima svojim.
Ono što čusmo i spoznasmo, i što nam oci naši ispričaše,
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
אֲשֶׁר שָׁמַעְנוּ וַנֵּדָעֵם וַאֲבוֹתֵינוּ סִפְּרוּ לָֽנוּ
'a.Sher Sha.ma'.nu va./ne.da.'E/m va./'a.vo.Tei./nu si.pe.ru- La./nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što čusmo i spoznasmo ih, i oci naši ispričaše nama."
1. čusmo Izvornik: שָׁמַעְנוּ [shama'nu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 1. lice množine od korijena שָׁמַע (shama). Perfekt označava svršenu radnju, nešto što se u prošlosti dogodilo i sada stoji kao činjenični temelj. Značenje: U biblijskom kontekstu, slušanje nije puko primanje zvučnih informacija, već uključuje pozornost, prihvaćanje i unutarnju poslušnost. Ono je temeljni način primanja Božje objave i usvajanja povijesne tradicije zajednice.
2. i spoznasmo ih Izvornik: וַנֵּדָעֵם [vanneda'em] Gramatika: Vav konzekutivni spojen s Qal imperfektom 1. lica množine korijena יָדַע (yada'), uz sufiks 3. lica množine 'ih' (koji se odnosi na prethodno spomenuta djela i riječi). Vav konzekutivni izražava logičan vremenski slijed radnje koja nužno proizlazi iz slušanja. Značenje: Hebrejski glagol 'yada' (znati) označava duboko, iskustveno i intimno poznavanje, a ne samo intelektualni pristanak. To znači da je zajednica prenesene priče osobno usvojila, razumjela njihovu težinu i učinila ih dijelom proživljenog iskustva.
3. i oci naši Izvornik: וַאֲבוֹתֵינוּ [va'avoteinu] Gramatika: Vav veznik ('i') spojen s imenicom 'av' (otac) u množini ('avot') te s prisvojnim sufiksom 1. lica množine ('naši'). Značenje: Ovaj izraz označava lanac međugeneracijske predaje koji je presudan za očuvanje vjerskog i narodnog identiteta Izraela. Očevi (preci) nositelji su povijesnog pamćenja i imaju svetu dužnost prenošenja vjere potomcima.
4. ispričaše Izvornik: סִפְּרוּ [sipperu] Gramatika: Glagol u Piel perfektu, 3. lice množine od korijena סָפַר (safar). Dok u osnovnoj (Qal) vrsti znači 'brojati', u Piel vrsti glagol dobiva intenzivno i kauzativno značenje 'detaljno ispričati, nabrajati, svjedočiti'. Značenje: Riječ ukazuje na namjerno, pažljivo i artikulirano prepričavanje Božjih djela. To nije obično neobavezno prisjećanje, već pedagoški i svečani čin prenošenja povijesti spasenja na sljedeću generaciju.
Ovaj stih (najčešće vezan za uvod u Psalam 78) sažima samu srž biblijskog koncepta tradicije i prenošenja vjere (hebr. masorah). Lanac komunikacije započinje pažljivim pedagoškim narativnim oblikovanjem (safar) od strane starijih generacija, a rezultira pozornim slušanjem (shama) i konačno dubokom, iskustvenom spoznajom (yada) kod mlađih generacija. Dinamika prijenosa ide od uha do srca i uma.
Ovakav način prenošenja osigurava da vjera naroda ne postane sklop apstraktnih pravila ili filozofija, nego ostane živo, dinamično sjećanje na Božje povijesne zahvate. Znanje o Bogu usidreno je u živom svjedočanstvu obitelji i naroda, čime svaka nova generacija biva organski ucijepljena u saveznu priču kao da su njeni dionici i sami bili prisutni pri originalnim događajima.