I sagradi Svoje Svetište poput visina, poput Zemlje utemelji ga zauvijek.
I sagradi Svoje Svetište poput visina, poput Zemlje utemelji ga zauvijek.
Izabra Davida, slugu Svoga, i uze ga iz ovčjih torova.
od ovaca dojilica dovede ga da pase Jakova, narod Njegov, i Izraela, baštinu Njegovu.
I pasao ih je u neporočnosti svoga srca i vodio ih razboritošću svojih ruku.
od ovaca dojilica dovede ga da pase Jakova, narod Njegov, i Izraela, baštinu Njegovu.
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
מֵאַחַר עָלוֹת הֱבִיאוֹ לִרְעוֹת בְּיַעֲקֹב עַמּוֹ וּבְיִשְׂרָאֵל נַחֲלָתֽוֹ
me./'a.Char a.Lot he.vi.'/O Li/r.'ot be./ya.'a.Ko a.M/o u./ve./Yis.ra.'El na.cha.la.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Od iza dojilica doveo ga je, pasti u Jakovu narod njegov i u Izraelu baštinu njegovu."
1. Od iza dojilica Izvornik: מֵאַחַר עָלוֹת [me'achar alot] Gramatika: Fraza se sastoji od prijedloga 'min' (od) spojenog s 'achar' (iza) te participa ženskog roda 'alot' (one koje doje, dojilice). Odnosi se na stado ovaca koje doje mlade. Značenje: Slika opisuje Davidovo prijašnje zanimanje kao pastira. Bog ga uzima od brižne uloge za ranjive ovce (dojilice i njihove mlade) kako bi ga pripremio za sličnu, ali uzvišeniju ulogu brige o ljudima.
2. doveo ga je Izvornik: הֱבִיאוֹ [hevi'o] Gramatika: Hifil perfekt glagola بוא (bo', doći, ući) u trećem licu jednine muškog roda, uz pronominalni sufiks za objekt 3. lica jednine muškog roda (njega). Hifil ovdje ima kauzativno značenje 'dovesti' ili 'prouzročiti da dođe'. Značenje: Ova riječ izražava Božju suverenu inicijativu u Davidovom izboru za kralja. Bog je glavni vršitelj radnje; David se nije samoprozvao vladarom, nego ga je Bog aktivno i ciljano 'doveo' iz pastirskog polja.
3. pasti / da pase Izvornik: לִרְעוֹת [lir'ot] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, da) spojen s infinitivom konstruktom glagola רעה (ra'ah - pasti stado, napasati). Označava svrhu, odnosno namjeru Božjeg djelovanja. Značenje: Pastirski rječnik primijenjen je na kraljevanje, što je česta metafora na drevnom Bliskom istoku. Davidov zadatak kao kralja nije tiranija ni vlastita korist, već predana pastirska briga za narod po uzoru na Božji odnos prema ljudima.
4. baštinu njegovu Izvornik: נַחֲלָתֽוֹ [nachalato] Gramatika: Imenica ženskog roda נַחֲלָה (nachalah - posjed, nasljedstvo, baština) u statusu konstruktusu sa sufiksom 3. lica muškog roda (njegov/njegovu). Značenje: Ovaj pojam naglašava da Izrael u konačnici ne pripada kralju, nego Bogu. Narod je ekskluzivni Božji posjed i dragocjeno nasljeđe koje je Davidu povjereno samo na upravljanje. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / Ya'akov] (narod) Znači: Neka Bog štiti Tvorba: Ime je vjerojatno skraćeni oblik (hipokoristik) punijeg drevnog imena Ya'akov-El (Neka Bog štiti), izvedenog od sjeverozapadnog semitskog korijena עקב ('aqav - čuvati, štititi). Tekst objašnjava: Biblijski tekst u Postanku 25,26 povezuje ime s imenicom עָקֵב ('aqev, peta) jer je Jakov pri rođenju držao svog brata blizanca za petu. Kasnije, u Postanku 27,36, Ezav povezuje ime s glagolom עקב ('aqav - prevariti, istisnuti, zaskočiti). Promjena imena: Bog mu mijenja ime u Izrael (Post 32) nakon noćnog hrvanja kod Penuela, označavajući njegovu osobnu i duhovnu transformaciju iz onoga koji vara u onoga koji se bori uz Boga.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Neka Bog vlada Tvorba: Sastoji se od glagolskog korijena שׂרה (sarah - boriti se, ustrajati, pokazati moć) i teoformnog elementa אֵל (El
- Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,29 nebeski čovjek mu objašnjava novonastalo ime riječima: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Bivše ime bilo mu je Jakov. Novo ime s vremenom prestaje biti samo oznaka za pojedinca i postaje kolektivno ime (eponim) za sav njegov potomački narod.
Ovaj stih iz Psalma 78 predstavlja ključni presjek u biblijskoj povijesti – trenutak u kojem Bog osobno bira Davida za kralja. Pjesnik koristi duboko ukorijenjenu pastirsku metaforiku kako bi opisao taj povijesni i duhovni prijelaz. Bog ga doslovno uzima 'od ovaca dojilica', iz neznatne, ali vrlo osjetljive i brižne uloge pastira, kako bi mu povjerio brigu nad onim što mu je najvrednije – svojim vlastitim narodom, Jakovom i Izraelom. Činjenica da je Bog taj koji 'dovodi' Davida ističe da ljudski uspon dolazi od božanske inicijative, a ne od ljudske ambicije.
Teološka težišta stiha leže u razumijevanju naroda kao isključive Božje 'baštine' te u poimanju vladara kao 'pastira', a ne despota. Davidova vlast zamišljena je kao skrbništvo, čime se utemeljio ideal biblijskog kraljevanja i postavio presedan za mesijanizam. Upravo će se na tu bogatu sliku dobrog pastira koji skrbi za ovce kasnije u Novom zavjetu nadovezati Isus Krist.