Knjiga Psalama 137
1Ondje, na rubu rijeka Babilonije, mi smo ostali sjedjeti ucviljeni misleći na Sion. 2O vrbu iz susjedstva mi bijasmo objesili naše kitare . 3Ondje, naši osvajači su nam zaiskali pjesme, a naši krvnici arije radosne: â€Pjevajte nam nekoliko pjesama o Sionu.“ 4Kako pjevati jednu pjesmu GOSPODOVU u zemlji stranoj? 5Ako te ja zaboravim, Jeruzaleme, nek moja desnica zaboravi ®! 6Nek se moj jezik prilijepi mojem nepcu ako ja ne mislim više na tebe, ako ja ne prenesem Jeruzalem prije svake druge radosti. 7GOSPODE, misli na sinove Edoma, koji govoriše u dan Jeruzalema : †Sravnite, sravnite do temelja!“ 8Kćeri Babilona, obećana razaranju, sretan koji te obradi kao što si ti nas obrađivala! 9Sretan koji će tvoju dojenčad zgrabiti za smrskati ih o stijenu!