Onaj koji stoluje na Nebesima smije se, Gospod im se ruga.
Onaj koji stoluje na Nebesima smije se, Gospod im se ruga.
Tada im govori u Gnjevu Svome i u Srdžbi ih Svojoj prestravljuje:
"A Ja postavih Svoga kralja na Sion, Svoju svetu goru."
Objavit ću Odredbu. Jahve Mi reče: "Ti si Moj Sin, Ja Te danas rodih.
Traži od Mene i dat ću Ti narode u baštinu Tvoju, i krajeve Zemlje u posjed Tvoj.
"A Ja postavih Svoga kralja na Sion, Svoju svetu goru."
"Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj."
וַאֲנִי נָסַכְתִּי מַלְכִּי עַל צִיּוֹן הַר קָדְשִֽׁי
Va./'a.ni na.Sakh.ti mal.K/i 'al- tzi.Yon har- kod.sh/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ja postavio-sam kralja-svoga na Sion goru svetosti-svoje"
1. A ja Izvornik: וַאֲנִי [va'ani] Gramatika: Veznik 'vav' (i/a) spojen s osobnom zamjenicom prvog lica jednine. Naglašeni položaj zamjenice stvara snažan kontrast s prethodnim stihovima. Značenje: Ističe suverenu, neospornu i snažnu Božju izjavu kao odgovor na zemaljsku pobunu naroda. Bog osobno preuzima inicijativu i Očeva volja je neopoziva.
2. postavio sam Izvornik: נָסַכְתִּי [nasakhti] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), 1. lice jednine od korijena n-s-k. Perfekt ovdje označava gotovu, sigurnu i neopozivu radnju. Značenje: Korijen označava 'izliti (žrtvu ljevanicu)' ili u ovom kontekstu 'postaviti/instalirati'. Označava božansko posvećenje i čvrsto ustoličenje obećanog Mesije.
3. kralja svoga Izvornik: מַלְכִּי [malki] Gramatika: Imenica 'melek' (kralj) sa sufiksom 1. lica jednine (moj). Značenje: Bog Osobno prisvaja ovog vladara ('moj kralj'), što ukazuje na jedinstven i intiman odnos te apsolutni božanski legitimitet njegove vlasti na zemlji.
4. goru svetosti svoje Izvornik: הַר קָדְשִֽׁי [har kodshi] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) gdje je imenica 'gora' vezana uz 'svetost moju'. Ovo je česti hebrejski idiom kojim se izražava prisvojni pridjev 'moju svetu goru'. Značenje: Naglašava apsolutnu svetost i nebesko vlasništvo nad mjestom s kojeg će Kralj vladati. Prijestolje je odvojeno od svjetovnog i posvećeno Božjoj prisutnosti. Imena: - Sion [צִיּוֹן / tziyon] (planina) Znači: utvrda, suho mjesto ili putokaz Tvorba: Etimologija je u lingvistici neizvjesna. Mogući korijeni uključuju hebrejsko 'tsiyyun' (putokaz, spomenik) ili arapske korijene koji znače 'suho mjesto' ili 'braniti/utvrditi'.
Ovaj stih (Psalam 2,6) predstavlja središnju teološku prekretnicu psalma i snažan božanski odgovor na uzaludnu pobunu zemaljskih vladara. Usprkos njihovom otporu i urotama, Bog suvereno i neopozivo objavljuje da je On već postavio svog odabranog Kralja (Mesiju) na Sionu, središtu Svoje prisutnosti i saveza.
Poruka stiha počiva na apsolutnoj nepobjedivosti Božjeg nauma. Vlast Njegovog Pomazanika ne ovisi o ljudskoj volji, političkim previranjima ili vojnoj moći, već je utemeljena isključivo na nepromjenjivom božanskom dekretu. Sion tu nadilazi značenje geografske lokacije i postaje vječni teološki simbol Božjeg vrhovništva na zemlji.