On je Milost moja i tvrđava moja, utočište moje i Izbavitelj moj, štit moj, u Njega se sklanjam, Onaj koji podlaže moj narod pod mene.
On je Milost moja i tvrđava moja, utočište moje i Izbavitelj moj, štit moj, u Njega se sklanjam, Onaj koji podlaže moj narod pod mene.
Jahve, što je čovjek da ga poznaješ, sin smrtnika da na njega misliš?
Čovjek nalikuje dahu, a njegovi su dani kao prolazna sjena.
Jahve, savij Svoja Nebesa i siđi, dotakni planine i zadimit će se.
Sijevni munjom i rasprši ih, pošalji Svoje strijele i smeti ih.
Čovjek nalikuje dahu, a njegovi su dani kao prolazna sjena.
Čovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.
אָדָם לַהֶבֶל דָּמָה יָמָיו כְּצֵל עוֹבֵֽר
'A.dom la./He.vel da.Mah ya.Ma/v ke./Tzel o.Ver
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čovjek dahu nalikuje, dani njegovi kao sjena prolazna."
1. Čovjek Izvornik: אָדָם ['adam] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Ovdje funkcionira kao zbirna imenica koja označava cjelokupni ljudski rod, a ne samo jednog pojedinca. Značenje: Riječ naglašava čovjekovu stvorenost i smrtnost, ističući njegovu ranjivu, tjelesnu prirodu u kontrastu s Božjom uzvišenošću i vječnošću koja se slavi u prethodnim stihovima psalma.
2. dahu Izvornik: לַהֶבֶל [lahevel] Gramatika: Prijedlog 'l' (prema, za, poput) spojen je s imenicom 'hevel' (dah, para, ništavnost) uz asimilirani određeni član. Oblikuje priložnu oznaku. Značenje: Izražava temeljnu ispraznost i neshvatljivu prolaznost ljudskog postojanja. To je isti korijen koji dominira Knjigom Propovjednika ('Ispraznost nad ispraznostima'), prikazujući život kao izdah koji u trenu ispari u zraku.
3. nalikuje Izvornik: דָּמָה [damah] Gramatika: Glagol u osnovnom Qal deblu, u perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Perfekt se ovdje koristi gnomski, kako bi iskazao opću, bezvremensku i nepromjenjivu istinu. Značenje: Glagol snažno poistovjećuje ljudsku prirodu s prolaznim fenomenima. Ne kaže samo da je čovjekov život kratak, već da je sama čovjekova bit suštinski svedena na razinu prolaznog daha.
4. dani njegovi Izvornik: יָמָיו [yamav] Gramatika: Imenica 'yom' (dan) u množini, na koju je dodan pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda ('njegovi'). Značenje: Fokusira se na ograničenost životnog vijeka. Mjerenje ljudskog života u 'danima' umjesto u godinama uobičajen je biblijski motiv koji naglašava osjećaj hitnosti i brzog protoka vremena.
5. kao sjena prolazna Izvornik: כְּצֵל עוֹבֵֽר [ketsel 'over] Gramatika: Prijedlog 'k' (kao) dodan na imenicu 'tzel' (sjena), uz glagol 'avar' (prolaziti, prelaziti) u participu aktivnom muškog roda. Značenje: Sjena je privid bez vlastite materijalne supstance te nestaje čim se promijeni izvor svjetlosti. Ova metafora savršeno vizualizira čovjeka koji nezadrživo klizi prema smrti bez ostavljanja trajnog traga. Imena: - Adam (Čovjek) [אָדָם / 'adam] (osoba) Znači: čovječanstvo, zemljani, onaj od zemlje Tvorba: Etimološki je najuže povezano s imenicom 'adamah' (zemlja, tlo), a dijeli korijen i s riječi 'adom' (crven), što asocira na crvenkastu boju bliskoistočne zemlje ili gline. Tekst objašnjava: Postanak 2,7 izričito povezuje ime sa samim činom stvaranja: Bog je oblikovao čovjeka ('adam) od praha zemaljskog ('adamah).
- Abel (Hevel) [הֶבֶל / hevel] (osoba) Znači: dah, para, ništavnost, prolaznost Tvorba: Imenica vizualizira topli ljudski izdah koji se u trenu raspline na hladnom zraku, postajući snažan simbol onoga što je neshvatljivo, isprazno i brzo prolazi.
Ovaj stih iz Psalma 144 predstavlja duboku egzistencijalnu meditaciju o krhkosti i kratkoći ljudskog života pred licem vječnog Boga. Pjesnik se koristi dvjema iznimno upečatljivim slikama: dahom (hevel) koji nestaje u trenu čim napusti usne, te sjenom koja nema vlastitu supstancu i neizbježno iščezava sa zalaskom sunca. Ovaj radikalan kontrast između ljudske prolaznosti i Božje trajnosti služi poticanju poniznosti, usmjeravajući čitatelja da svoje pouzdanje ne stavlja u vlastitu snagu, već u Stvoritelja koji je izvan dohvata vremena i propadanja.
Posebno je značajna suptilna književno-teološka igra riječima (paronomasia) prisutna u izvornoj hebrejskoj frazi "'adam lahevel damah". Iako u kontekstu ovog Psalma te riječi doslovno znače "čovjek nalikuje dahu", hebrejski slušatelj u njima neizbježno prepoznaje imena prvih ljudi - Adama i Abela (Hevel). Time ovaj kratki stih asocijativno evocira sjećanje na same početke čovječanstva: čovjek (Adam), stvoren od praha zemaljskog, nakon pobune postao je podložan smrti, a njegov život sada prolazi jednako tragično, isprazno i kratko poput života njegovog ubijenog sina Abela.